"Ne idemo na tržnicu, vrijeme provodimo u prirodi, jedemo svoje, sezonsko povrće i stalno smo na zraku. Znači višestruka je to korist" kaže Ivanka, jedna od korisnica zelenih gradskih vrtova.
SLAVONSKI BROD - Gradski zeleni vrtovi, koji su prije nekoliko godina po ugledu na europske gradove zaživjeli i u Slavonskom Brodu, svaki dan su sve ljepši, a nekolicina "vlasnika" potvrđuje kako su vrtovi pun pogodak i višestruka korist.
Gotovo je sve idilično. Ipak "starosjedioce" vrtova smeta što se pravi vlasnik, Grad, ne drži dogovora i ne održava površinu izvan ograde koja je potpuno obrasla šikarom i širi se u vrtove. A nema ni propisanog kućnog reda kojega bi se svi trebali pridržavati. Događa se da neki ulaze s automobilima do kućice, no susjedi se ne žele zamjerati jer to nije njihovo vlasništvo, ali da je Grad postavio kućni red svi bi ga se morali pridržavati.
Grad je krenuo u realizaciju kako bi kultivirao neiskorištene javne zelene površine, a prema odluci Hrvatskih voda prvi zeleni vrtovi realizirani su nedaleko zapadnog ulaza u vodno zaštićenoj zoni na Jelasu, gdje se Brođani bave ekološkim uzgojem voća i povrća, što znači ne koriste većinu mineralnih gnojiva i pesticida.
Bio je to jako dobar potez Grada, a desetak drvenih kućica koje služe za čuvanje alata i odmor, odmah su zauzete. " Ljudi su zahvalni i sretni u vrtovima", kažu Ivanka i Ivan Salantić, koji su na 200 kvadrata zemljišta, od samog početka prihvatili zeleni vrt kao nešto doista dragocjeno i tu svakodnevno provode po nekoliko sati u aktivnosti, ali i u miru, opuštanju, pjevu ptica...
"Svako jutro smo tu i krećemo s doručkom iz vlastitog vrta, na kruh stavimo namaz i mladi luk iz našeg vrta, a poslije toga naše jagode...divota" kaže Ivanka dok s ponosom pokazuje nekoliko vrsta dobro napredujućih mahuna, mrkvu, peršin, grah, krumpir, rajčice, tikvice, krastavce, ali tu je i ljekovito bilje, s Hvara borač i komorač, pa smilje, kadulja, ružmarin, matičnjak, bosiljak, kamilica, metvica...Puno je cvijeća, nevena, ivančica, različka... pravi mali raj.
"Lijep je vrt premda je zemlja teška, ilovača ali oplemenili smo je donoseći kompost, glistinac, šumsku zemlju...dodaje Ivan, koji također uživa u svakodnevnom napretku biljaka. U početku su se mučili da s parcele uklone kamenje i čvrsto ukorjenjene korove, ometale su ih kiše i poplave no malo po malo uspjeli su urediti cijelu površinu.
Salantići tako uspješno krate svoje umirovljeničke dane i tu su uglavnom od ožujka, a ova godina je, vele, dobra, topla, bilo je nešto i kiše, pa za sebe uspiju proizvesti povrće, barem za mjesece dok dok su u vrtu. "Ne idemo na tržnicu, vrijeme provodimo u prirodi, jedemo svoje, sezonsko povrće i stalno smo na zraku. Znači višestruka je to korist. Aktivni smo fizički, a onda i odmaramo, sa susjedima razmjenjujemo rasadu, iskustva, a u nekim plodovima našeg rada (primjerice grahu) uživamo do slijedeće sezone. Uvijek uvodimo nešto novo i sve nas raduje," naglašava Ivanka.
Važna je i činjenica ekološkog uzgoja jer ne dodaju nikakve kemikalije osim prskanja koprivom, gavezom, preslicom, a ako nešto od povrća i ne uspije to, kažu, zaborave.
Ivan je posadio i lozu uz kućicu kako bi bilo više hlada, a i da obogati prostor s još jednim voćem.
No u zelenim vrtovima ima i mlađih povrtlara, a među njima su
Zorana i Franjo Trepšić koji četvrtu godinu za redom također svaki slobodni trenutak koriste kako bi došli u vrt a uz već standardno povrće sade puno cvijeća i uređuju kućicu kao pravu "vilu". "Ako imamo pola sata slobodnog vremena dođemo zaliti povrće, a evo dogradili smo i terasu jer naš sin iako ima tek 14 godina obožava dolaziti ovamo s nama i s prijateljima". Ponekad "bace" roštilj a to je, smatraju roditelji bolje nego da sjede u kući uz laptop ili telefon.
Gotovo je sve idilično. Ipak "starosjedioce" vrtova smeta što se pravi vlasnik, Grad, ne drži dogovora i ne održava površinu izvan ograde koja je potpuno obrasla šikarom i širi se u vrtove. A nema ni propisanog kućnog reda kojega bi se svi trebali pridržavati. Događa se, naime, da neki ulaze s automobilima do kućice i zagađuju prostor, no susjedi se ne žele zamjerati jer to nije njihovo vlasništvo, ali da je Grad na ulazu postavio kućni red, kažu, svi bi ga se morali pridržavati.
Prostor se naime može koristiti i za odmor, druženje, roštilj no trebalo bi voditi računa i o ostalim korisnicima vrtova, vele Salantići, okorjeli ljubitelji čiste prirode i planinari, dok guštaju kavicu u hladovini iza kućice.
Premda su površine zelenih vrtova dodijeljene na tri godine, uz uvjet ekološkog uzgoja i održavanja prostora urednim, isti korisnici su produžili i dalje a zbog očito većeg interesa Brođana, Grad nedaleko postojećih proširuje zonu zelenih vrtova. Bilo je govora i o potencijalnim lokacijama na Plavom polju te u naselju A. Hebrang, no godinama se može vidjeti kako građani i bez posebnih dozvola obrađuju zapuštene površine, jer je to ne samo ušteda za kućni budžet i višestruka korist zbog fizičke aktivnosti i zdravlja, nego i Grad izgleda ljepše.
