SLAVONSKI BROD - Bacivši danas popodne pogled sa svoje terase bezmalo, kako bi napisao Urednik, šokirao sam se prizorom uokolo razbacanih papira. Ružno. Skoro pa ružnije biti ne može. Na uredno pokošenoj travi u naselju Andrije Hebranga, na stazi, u veži… svugdje smeće odbačenih reklama jedne brodske specijalizirane robne kuće.

Siđem niz stube i imam što vidjeti! Nakon što je prije par dana, netko nepoznat, iz obijesti pokidao tek napupale štitove ahileja, sada je, također iz obijesti, otkinuo nekoliko napupalih tritoma (plameni ljiljan). Hajde, mislio sam, ahileje su uz sam rub staze, ljudi znaju nesvjesno posegnuti za listićem, cvijetom, otkinuti ga. Ne pravdam tu destruktivnost, no razumijem kako je neki nisu ni svjesni u sebi. No, tritome nisu uz stazu. Neki grmovi su uz samu terasu… I tamo ih ima otkinutih. Prisjećam se kako je prošle godine moja supruga morala posjeći  ljiljane sv. Ante prije nego što su se počeli otvarati jer i njih, godinama, netko pokida dok se počnu otvarati…

Gledam reklame. Sve su iste. Na svima se kočoperi velikim tiskanim slovima: „Ljepši pogled na svijet." Odem po fotoaparat, snimit ću to pokidano cvijeće, to smeće…

Vratim se i doista – ljepši pogled na svijet! Pored štetočinski uništenog cvijeća, pored vrlo vjerojatno namjerno razbacanog smeća, stazom prolazi lijepa djevojka. I, kao nekom ruka za napupalim cvijetom, tako meni objektiv, 'sam od sebe', usmjeri se prema ljepšem pogledu.