5215
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD / ZAGREB - Portal 24sata donio je priču o 27-godišnjoj Brođanki Anamariji Prgomet s trenutnom adresom u Zagrebu. Ta osebujna djevojka posebna je po tome što živi, a da pritom ne stvara gotovo nikakav otpad.
S obzirom na to da većina ljudi iz kućanstva dnevno iznese barem jednu manju vrećicu smeća, to se čini prilično nemogućim, no Anamariji polazi za rukom.
Zadnje dvije godine je veganka, dok je meso u cijelosti prestala jesti prije dvanaest godina. Osim toga, zainteresirala se za „zero waste" filozofiju koju danas živi jer joj recikliranje i odvajanje otpada nije bilo dovoljno. Znala je da završava na odlagalištu ili moru gdje uništava planet.
- Cilj ovog stila života nije prestati koristiti plastiku uopće, nego smanjiti proizvodnju otpada. Plastika je tu najveći problem, ali samo ona za jednokratnu uporabu. Primjerice, još imam plastičnih zdjela i sličnih predmeta, no sad kad sam osvijestila što je pravi problem, ne kupujem proizvode u ambalaži te pazim da kupujem odjeću isključivo od prirodnih materijala i redovito kupujem rabljenu odjeću u second handu. Naime, čak i odjeća sadrži najlon, pa mikrovlakna prilikom pranja završavaju u odvodima te u okolišu - kazala je za portal 24 sata.
Anamarija pazi na svaki detalj pa tu filozofiju primjenjuje na sve pa i na intimni dio svog života. To znači da koristi platnene uloške ili menstrualnu čašicu. Kod toaletnog papira i dalje nema izbora, ali razgovara s domaćim proizvođačima kako bi ih potaknula neka ga pakiraju u kartonsku, umjesto plastične, ambalaže.
Aromatični ocat za čišćenje koji sama izrađuje, Anamariji služi za čišćenje doma, a pravi i svoju pastu za zube. Kupuje ponekad i domaće proizvode za osobnu higijenu, od OPG-ova ili malih proizvođača.
- Recimo, u kupaonici nemam jednokratne britvice, nego kupujem žilete za britvu kakvu je imao moj otac. Kad perem suđe, ne koristim običnu kupovnu spužvicu nego nabavljam spužvu od tikvice. Ne kupujem deterdžent za pranje suđa, nego nabavljam od malih proizvođača sapun od kokosovog ulja. Sapune za pranje ruku također nabavljam od malih proizvođača. Ne kupujem četkice za zube od plastike, nego koristim one od bambusa s prirodnim vlaknima. Ljudi misle da je to sve skupo, ali nije. Dio proizvoda izrađujete sami, a takva četkica, primjerice, košta oko 30 kuna - kazala je ona. Nastavlja kako kruti šampon za kosu kupuje od lokalnog proizvođača, a sama izrađuje dezodoranse koji joj traju i do tri mjeseca.
Kada bi svi živjeli kao Anamarija, ovoj planeti koja se sve više guši u otpadu kojeg svake minute proizvodimo, možda bi i bilo spasa. Cijeli članak o stilu života ove zanimljive Brođanke, moguće je pročitati OVDJE.