POŽEGA - Gotovo dva desetljeća Slavko Fridrih (72) iz Djedine Rijeke redar je, odnosno, čuvar „Modrog oka Slavonije“, svima poznatijeg imena Sovsko jezero. Jezero je smješteno na šumovitim sjevernim padinama Dilja, a naziv Modrog oka dobio je jer se nalazi u maloj, okrugloj, prirodnoj depresiji koja oblikom i tamnom modro-zelenom bojom podsjeća na oko.

Posljednji su to ostatci Panonskog mora u Hrvatskoj, a sredinom studenog taj je biser postao bogatiji za još jednu atrakciju - šetnicu. O njoj je više moguće pročitati ovdje.

Ono što ovo jezero čini posebnim, nisu samo zaštićeni krajobraz, bioraznolikost ili, pak, nešto treće - to su i ljudi, a upravo među njima se našao naš glavni lik ove 'priče'. Kako smo prethodno naveli 72-godišnji Slavko već 18 godina brine o redu i miru na Sovskom jezeru.

Kako se našao u ovom poslu te što mu je ovaj posao donio, otkrio je u intervjuu za Plusportal.

- Prije no što sam imao moždani, svašta sam, ovdje radio. Kosio sam, a znate li koliko ovdje ima za pokositi. Imao sam dva trimera, kada bi mi se jedan ugrijao ja bih uzeo drugi. I tako po cijeli dan, a leđa uvijek u istoj poziciji. Bilo je teško i puno posla. Moram priznati da sam se 'fino' naradio. Sada, ipak, to ne mogu pa imam manje posla. - otkrio nam je gospodin Slavko.

Da se vremena, itekako, mijenjaju potvrdio nam je i on sam. Na naše pitanje o tome kako izlazi na kraj s vandalima koji su, uglavnom, mladi ljudi, odgovorio nam je kako „mladi više nisu kao prije“.

- Danas su mladi super. Igraju kojekakve igrice i ne skidaju pogled s ekrana. Prije je bilo puno teže. Slavili su se rođendani pa su znali puno razbijati uglavnom je sve bilo puno stakla. Kući su vozili samo plastiku. Toga sada više nema. Svaka im čast na tome, današnja mladež me ugodno iznenadila. - osmjehujući se dodao je 72-godišnjak.

Dugo vremena već radi, a puno mu je, kako sam kaže, i godina. Zašto ne ode u mirovinu i prepusti svoje mjesto nekom drugom, odgovorio je kako ga nema tko zamijeniti, no da bi vrlo rado otišao - koliko god to grubo zvučalo.

- Nije da bih otišao jer ja ovo mjesto ne volim, otišao bih da i ja kao svi ostali mogu doći ovdje i uživati u prirodi bez ikakve brige i pameti. Želja mi je da i ja dođem kao posjetitelj. - zaključio je Slavko Fridrih dodajući kako je na Sovskom jezeru vidio puno lijepih prizora, poput mladunčadi srna ili lisica, a jednu je čak pripitomio i nazvao Lili. Svakog dana Slavko i Lili su s družili i jeli zajedno na pauzama, a upravo takve stvari, kako nam je kazao, 'drže' ga na ovom lijepom, ali zahtjevnom poslu.