OKUČANI/BIJELA STIJENA - Istraživanja srednjovjekovnog grada-utvrde Bijela stijena počela su 2012., a prije toga pripremljen je teren s Hrvatskim šumama i Općinom Okučani te je lokalitet zaštićen kao nepokretno  kulturno dobro RH (učinio je to Ratko Ivanušec, dipl.pov.umj.- konzervator, Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH u Slavonskom Brodu), piše novagra. Sadašnja istraživanja financiraju se sredstvima Ministarstva kulture, općine Okučani i Brodsko-posavske županije.

S arheolozima smo 21. srpnja bili na Bijeloj Stijeni gdje smo u razgovoru s dr. Marijom Mihaljević, ravnateljicom Gradskog muzeja Nova Gradiška i voditeljicom arheološkog tima saznali dosta novina i o aktivnostima tijekom ove godine.

Zanimljivu priču, temeljem dosadašnjih saznanja, počela je činjenicom da je Bijela Stijena srednjovjekovna utvrda-grad naše poznate plemkinje Barbare Frankopanske, koja je bila dva puta udavana; prvi muž joj je bio Vuk Grgurović Branković, srpski despot, a poslije njegove smrti udala se za Franju Berislavića Grabarskog, poznatog hrvatskog plemića.

- Trenutačno je otvoren dio grada ili utvrde s obodnim zidom, dio romaničke kule, dio gotičke, kvadratične kule. Otkrili smo dio dvorišta s palasom, a to je vrijeme kraja 15. i početka 16. stoljeća. Inače ovdje imamo više građevnih faza od 13. pa sve do početaka 16. st. Uz sve to, naravno, ponovno mnogo građe, mnogo koštanog materijala  iz kojega možemo govoriti i o njihovom gospodarstvu, vidjet ćemo i vrstu jelovnika, uzimamo dosta uzoraka zemlje gdje će se vidjeti i neke vrste žitarica. Neke stvari su ovdje u istraživanju, a neke idu dalje interdisciplinarno s drugim kolegama i ustanovama.

Važno je spomenuti kako postoji arhivska građa gdje se spominju Barbarina pisma s Bijele Stijene, njezina ostavština, relikvijari koje je poklonila trsatskoj Gospi oko 1505. godine. Dio svoje ostavštine namijenila je svojoj rođakinji koja je bila udana za Ivaniša  Korvina, poznatog mađarskog kralja. Radi se o zaista važnom gradu ili utvrdi, važnoj hrvatskoj plemićkoj obitelji, a s druge strane o ženi i životu.

Ovoj utvrdi gravitiralo je oko 50-ak naselja, to je bilo i poznato trgovište, no za kompletnu sliku trebat će još vremena. Planiramo nastaviti istraživanja još pet do šest godina. Ujedno radimo i privremenu konzervaciju, a po završetku, za dvije do tri godine, će se raditi i izvedbeni projekt prezentacije i bit će to jedna vrsta arheološkog parka, koji će se uklopiti  u turističku ponudu ne samo okučanskog kraja, nego i šire.

Izuzetno je važno da je ovaj grad ili utvrda uz samu prometnicu prema Daruvaru, na kojoj je dosta gust promet. S ovog prostora ste mogli nadzirati Posavinu, pakrački kraj, a to je zapravo komunikacija još od antičkih vremena. U blizini su i dvije antičke vile (Benkovac, Cage),  tako da ovaj kraj ima izuzetan potencijal.  Uz ova istraživanja potrebno je raditi i na projektima prezentiranja ove baštine, jer ona prelazi granice Hrvatske i poprima obilježja srednjeeuropskog kruga – istaknula nam je u razgovoru dr. Marija Mihaljević. 

Tijekom ove godine obavljena su  i zaštitna istraživanja  i u Zapolju i Bobarama.

- U Zapolju smo otkrili izuzetno važno nalazište. Mi znamo za antičko zaštićeno nalazište "Puharne”, znamo za  romaničko-gotičku crkvu sv. Nikole, ali nismo znali za naselje u vrijeme kasno brončanog razdoblja i dio nekropole, vrijeme od 14. do 12. st. prije Krista. U jednom uskom iskopnom rovu širine pet metara uspjeli smo istražiti više žara-poseban ritual spaljivanja na jednom mjestu i onda su se ostaci prenosili u rake i prekrivali posudama.  Otkrili smo i kasno srednjovjekovno naselje i za sada su to nalazi koji su na restauraciji i konzervaciji. O ovome su zasigurno morali znati žitelji Zapolja kada su kopali temelje za kuće, jer preko tog otkrivenog naselja prelazi cesta, dio kuća, a mi smo zapravo bili na jednoj vrsti periferije - istaknula je, među ostalim, u razgovoru dr. Mihaljević.

Ove radove financirali su Općina Rešetari, Grad Nova Gradiška i Općina Cernik.

Što se tiče ovogodišnjih istraživanja u Bobarama, podsjetimo traju od 2013. godine, financiraju se sredstvima Ministarstva kulture, dijelom sredstvima Grada Nova Gradiška, Gradskog muzeja i Brodsko-posavske županije. Radi se  o srednjovjekovnoj utvrdi koja je po povijesnim izvorima pripadala 1210. godini i vremenu templara.

- Ono što smo za sada istražili od 2013. s ovom 2017. godinom jesu građevni ostaci, vjerojatno crkve i njihovog domusa s dosta pokretnih nalaza. Uglavnom je riječ o keramici, posuđu, metalnim strijelama, ali smo uz zidove tog objekta, za kojega smo rekli da pretpostavljamo da je crkva, našli dosta ukopa, koji vjerojatno datiraju s kraja 15. i početka 16. st. kada taj posjed više nije u rukama templara, jer su oni ukinuti  počecima 14. st. U to vrijeme, po izvorima je već bila jaka župa Raša Plebani pa se i više stanovnika u to vrijeme i ukopavalo. Nastavit ćemo s istraživanjima  i dalje. Ta je crkva zaista jedinstvena po svojim karakteristikama zidanja, tlocrtu, tako da izaziva veliku pozornost i hrvatske arheološke znanosti.Istodobno s istraživanjima na Bijeloj Stijeni provest će se preventivna konzervacija zidova i prostorija koje smo otkrili - naglasila je dr. Mihaljević.