4091
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Ivice dobar dan, Josip je ovdje - riječi su kojima je Josip Čičić iz Slavonskog Broda započeo razgovor s Ivicom Grubarom iz sela Nebojan kod Petrinje. Ivica sa suprugom, dvomjesečnim djetetom i roditeljima živi u drvenoj kućici bez sanitarnog čvora, nakon što im je obiteljska kuća dobila crvenu oznaku te će, zbog teških oštećenja nastalih u potresu, morati biti srušena.
- Kako ste? - pitao ga je Josip.
- Svi smo u jednoj sobici. Zima je. Jako je hladno. Ali najgore nam je zbog djeteta. Ne možemo ga ni okupati, niti ništa - odgovara Ivica polažući u razgovor koji vodi s Josipom, svu nadu u barem nešto bolje dane.
Naime, Josip mu donosi vijesti o kućici koju brodski obrtnici i gospodarstvenici kane dovesti ovoj obitelji.
- Poslove privodimo kraju. Užurbano se radi i bude li sve u redu ja se nadam da ćemo vam kućicu dovesti ovoga vikenda - javlja Josip Ivici vijest koju njegova obitelj očekuje s nestrpljenjem.
A da bi kućica uskoro, a najkasnije početkom idućeg tjedna, mogla osvanuti u selu Nebojan nedaleko Petrinje, uvjerili smo se i sami. U Brodskom Varošu u četvrtak, kada smo tamo bili, radilo se punom parom.
- Sve je počelo prije neka dva tjedna. Sandra, kćer moga prijatelja Josipa Čičića u Zagrebu je u svojoj tvrtki skupila novčane donacije sa željom da se pomogne stradalim ljudima u potresu koji je zadesio područje Sisačko-moslavačke županije. Nakon razmišljanja što i kako napraviti, odlučili smo se za kućicu. Ali ne bilo kakvu. Vidjeli smo kako je na tom području među doniranim kućicama bilo dosta onih koje nisu bile opremljene. A mi ćemo ovu u cijelosti opremiti. Bit će to kućica s kuhinjom, dnevnom sobicom i spavaonicom, sanitarnim čvorom, grijanjem, toplom vodom - ispričao nam je poznati slavonskobrodski ugostitelj Anto Jukić, koji je preuzeo organizaciju realizacije ideje u koju su se, kako kaže, svi njegovi prijatelji, rado uključili.
- Presretan sam što Sandra i restoran Grozd u ovoj priči nisu sami. Puno su nam pomogli naši prijatelji, obrtnici i gospodarstvenici. Svi koje sam pitao svi su se odazvali ovoj akciji i svi su bez zadrške odmah prihvatili pomoći u okviru svojih mogućnosti. Nitko ni jednog trena nije razmišljao. - istaknuo je Jukić ne krijući zadovoljstvo što su se brodski obrtnici i gospodarstvenici okupili oko jedne ovakve humane ideje.
Obitelj kojoj pomažu nitko od njih nije znao prije ove tragedije. Kada su se odlučili pomoći nisu znali tko će to biti. - Odlučili smo otići na potresom pogođeno područje i potražili smo pomoć Crvenog križa i tamošnjeg Stožera Civilne zaštite u pronalasku obitelji kojoj ćemo pomoći. Između deset ponuđenih odabir je pao na obitelj Grubar, koja trenutno živi u petnaestak kvadrata jedne drvene prostorije, u kojoj nema minimalnih uvjeta za stanovanje. Nemaju čak niti sanitarni čvor. Tek krov nad glavom da nisu izravno na kiši - kazao nam je Josip, koji je od prvog dana angažiran na ovom projektu koji je okupio ljude dobrog srca spremne pomoći drugome u nevolji.
Od početka je tu i Antun Čičić iz Slavonskog Broda koji dodaje kako činjenica da jednoj obitelji donosite malo topline u surovom trenutku u kojem su se našli, raduje svakog normalnog čovjeka.
- Veliko je to zadovoljstvo. Tim više što znate da donacija ide u ruke onih koji je zaslužuju. Kada smo prvi put posjetili ovu obitelj donijeli smo i nešto hrane i higijenskih potrepština, no oni su kazali da imaju i jednog i drugog te da te pakete damo onima kojima je to u tom trenutku bilo potrebnije. I ta činjenica da u svojoj nesreći i muci misle na teške trenutke drugih govori o tome o kakvoj je obitelji riječ. Stoga me ova pomoć još više raduje i ispunjava - ispričao nam je Antun u predahu od posla na kućici na kojoj se punom parom radi na završnim radovima kako bi sve bilo spremno za subotnji transport.
U kućici su uz njega užurbano radili i Pero Grgić iz Barotolovaca te Antun Trepšić iz Slavonskog Broda.
- Trenutno zatvaramo deke, treba sve ovo malo uljepšati kako bi moleri mogli dati završni štih, a onda ide stavljanje laminata i opremanje - pojasnio je Grgić. Kolega mu Antun, u trenutku kada smo ih posjetili, radio je u sanitarnom čvoru. Malom, ali koji će imati sve potrebno. Pa čak i toplu vodu kako bi roditelji dvomjesečnu bebica konačno mogli mirno okupati bez straha od prehlade.
- Želio sam pomoći makar malo. I evo trenutno radim u sanitarnom čvoru oko tople i hladne vode kako bi se i taj dio osigurao ovoj obitelji. - dodao je Trepšić, naglasivši kako svakog normalnog čovjeka pomoć drugome raduje. - Običan sam čovjek koji je sretan kod svoje kuće pa želim barem donekle usrećiti i druge u ovim za njih teškim prilikama koje su ih zadesile - priča dok postavlja prozor na kućicu dimenzija 6x2,40 metara.
U njeno opremanje uključilo se i Gradsko društvo Crvenog križa Slavonski Brod.
- Uključili smo se onim što imamo. Ono što nama građani daju to mi građanima u potrebi proslijedimo U ovom slučaju smo zajedno s brodskim gospodarstvenicima dali ono što možemo dati a to je nešto od opreme što će dobro poslužiti u kućici. - naglasila je Mirjana Matanović iz slavonskobrodskog Crvenog križa.
Jer neće brodski ugostitelj, gospodarstvenici i obrtnici u selo Nebojan donijeti goli kontejner. Imat će on unutra sanitarni čvor s tuš kadom, umivaonikom i wc školjkom, kuhinju sa sudoperom i štednjakom, stol i stolice, televizor, dnevno/spavaću sobu s krevetima na kat i kaučem na razvlačenje. - Skučeno je, ali opremljeno, dobro izolirano, grijano i moći će se u tome živjeti dok se njihov objekt ne izgradi - dodao je Josip Čičić.
Ovaj kontejner razlikovat će se po još nečemu od drugih. - Stavljamo izolaciju od tri reda staklene vune, a kontejner neće kao drugi biti ravan, nego će imati krov na dvije vode. - poručio je Jukić i sam čvrsto vjerujući kako će vrijeme dozvoliti da ova donacija već sutra stigne u selo Nebojan.
Selo u kojem su slavonskobrodski obrtnici i gospodarstvenici okupljeni oko ugostitelja donacijom ove kuće unijeli bar malo toplih boja ljudskosti za jednu obitelj. Obitelj koja će njihovu gestu pamtiti jako dugo i kojoj se raduju. Jednako koliko i ove ljude raduje činjenica da su svi dio svojih proizvoda, truda, rada, vremena, utkali u prostor koji će netko idućih mjeseci zvati domom i koji će u ove hladne zimske dane malenoj dvomjesečnoj bebici i njezinoj obitelji donijeti toplinu. Ne samo onu tjelesnu, nego i onu koja se razlijeva oko srca čineći vas sretnim što još uvijek ima jako puno priča u kojima nije nestao čovjek.