SLAVONSKI BROD / LJESKOVE VODE – Tragom informacije kako na Ljeskovim vodama već dva mjeseca, pod šatorom, živi dragovoljac Domovinskoga rata, umirovljeni dočasnik HV-a, jučer smo otišli vidjeti o kome i o čemu se radi. Iskreno, nismo išli bez predrasuda. Naime, priče mnogih koji su stvarali Hrvatsku, za njih su tragične a za tu Hrvatsku sramotne iz razloga maćehinskog odnosa države u vidu nesposobne, hladne, nezainteresirane administracije, u nekim slučajevima i krajnje nebrige. No, ima i onih koji, s razlogom svoje naravi, karaktera oblikovanog i u neljudskim uvjetima rata i složenim uvjetima poraća, faktora vremena, uz spomenuti odnos države, od mladih, zdravih i stabilnih osoba, s idealom ginuti za obitelj, za narod, za državu, metamorfozirali su u sjene od ljudi, kockare, ovisnike, alkoholičare, propale osobe… Konkretnu priču branitelja pod šatorom tek je trebalo čuti.

Idila (ovisno o perspektivi)

Na cesti suprotnoj strani Jezera, pod krošnjicama nevelikih stabala skutrio se šator od sedam osam kvadrata. S ceste suncem obasjano jezero i okolna brda, pa i taj šator, djeluju idilično. Dojmu doprinosi pjev trstenjaka koji se udvara svojim ljubama, patka koja je nasred jezera s 'konvojem' pačića iza sebe. Spuštajući se prema jezeru, iz mirisa nogama nagnječene trave, oštrinom i osebujnošću, izdvaja se miris divlje metvice.

Desetak metara od jezera zemlja je raskvašena, mekana, iz prorijeđene trave svakim korakom do koljena zaprskuje nas blato. Voda se s brda cijedi u jezero, mjestimično i površinom pa pokušavamo zaobići lokvice. Došavši blizu šatora podvikujemo: „Domaćine!" Iz tame šatora, pognut, izviruje čovjek i pozdravlja nas pokazujući prema unutrašnjosti šatora. Pita: „Hoćete li ući!?"

Upoznajemo se i kažemo mu zašto smo došli, pitamo je li voljan porazgovarati, smijemo li ga fotografirati, tonski snimati.

Kao dočasnik HV-a Čeović je umirovljen s 2800 kuna. Od toga mu odbijaju alimentaciju 1400 kuna i kredit 1000 kuna.

Dragovoljac, veteran, skoro pet godina rata...

Antun Čeović, tako se zove, susretljiv, razgovorljiv, staložen, jednostavan, sve ono što, upravo zbog u uvodu spomenutih predrasuda, nismo očekivali. Pristaje na razgovor za Sbplus.

Saznajemo: Brođanin je, rođen 1971. godine, dragovoljac Domovinskoga rata s 1782 dana borbenog sektora. Umirovljenik je, beskućnik. U djelatnom sastavu HV-a proveo je osamnaest godina. U rat se uključio dragovoljno pristupivši 108. brigadi ZNG odakle je, osnivanjem 157. brigade, prebačen u PZO te postrojbe. Zapovjednik je desetine, obučava unovačene vojnike, izvršava borbene zadaće. Vraća se u PZO 108. pa odatle prelazi u 3. gardijsku brigadu. Preustroji HV-a su u tijeku i on ponovo završava u HRZPZO pa u Središtu za temeljnu obuku Požega odakle je, kao nadnarednik, časno otpušten i umirovljen po članku 11 Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba. Dakle, invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

Kad krene po zlu

Pitamo ga što je i kada krenulo po zlu.

- Bio sam oženjen, živio sa suprugom i sinom u njenom stanu. Umirovili su me s 2800 kuna. Imali smo i još uvijek otplaćujem kredit od tisuću kuna. Kad se naglo negativno promijene financijske okolnosti, u obitelji štošta dođe do izražaja, a najmanje ljubav i strpljenje. Jednostavno – više nije išlo i rastali smo se. Našao sam se na ulici. Bivša supruga ne radi, pa mi od mirovine odbijaju i alimentaciju od 1400 kuna te mi za život ostaje samo 400 kuna. Kako sam časno otišao u mirovinu, jednako „časno" otišao sam na ulicu i budući da nemam gdje živjeti, ovdje na Ljeskovim vodama sam već dva mjeseca.

U Ministarstvu branitelja i u Gradu Slavonskom Brodu znaju za njegov problem. Ne slažemo se. Nije to samo njegov problem iako, u ovom slučaju, gotovo isključivo samo on trpi. Gdje su prijatelji, udruge? Što čine, osim što su upoznati, u Ministarstvu i u Gradu?

Kako je Čeović član Udruge veterana 3. gbr „Kune", pitamo ga je li u kontaktu s dečkima iz udruge, mogu li mu oni pomoći. Veli:

- Kad sam se našao na ulici, upravo prijatelji iz 3. brigade su me primili. Bio sam kod njih, ali to više ne ide. Jednostavno osjetio sam da moram van zato što se prijatelju kod kojeg sam zadnje bio širi obitelj. U takvoj situaciji nije mi on ništa trebao reći. Bio sam i na obilježavanju 23. obljetnice brigade, ali kratko, jer mi nije imao tko čuvati „kuću" ovdje na Ljeskovim… Išao sam ja u Gradsko poglavarstvo. U tijeku je natječaj za dodjelu stanova na korištenje. Prikupljam dokumentaciju. Ostalo je još par dana, predat ću i nadati se, ali… - zamišljeno i s pola glasa u sred rečenice zastaje Čeović pa nakon nekoliko trenutaka nastavlja - Vidjet ću može li mi Udruga napraviti preporuku… ako to išta može pomoći…

"Iako sve skupa pomalo udara na psihu, dobro sam jer, unatoč vlazi, prehrani koja je takva kakva u mojoj situaciji može biti, voluharicama, lasicama i štakorima, a počela je borba i s krpeljima, zdravlje još uvijek 'nekako sluša'. Kiša i vlaga su mi najveći problem, katastrofa…"

Ministarstvo branitelja

A što je s Ministarstvom branitelja?

- Zahvaljujući novinaru Franji Lepanu, iz Ministarstva branitelja kontaktirao me je voditelj Službe za dodjelu stambenih kredita Ivica Akmadža i rekao mi da za mene imaju stan u Staroj Gradišci, no nakon toga kontakta više nema, svaki dan zovem ali nitko se ne javlja na telefon, i – eto me, tu sam. Iako sve skupa pomalo udara na psihu, dobro sam jer, unatoč vlazi, prehrani koja je takva kakva u mojoj situaciji može biti, voluharicama, lasicama i štakorima, a počela je borba i s krpeljima, zdravlje još uvijek 'nekako sluša'. Kiša i vlaga su mi najveći problem, katastrofa…

Također - nakon kraće stanke nastavlja Čeović - Ministarstvo branitelja, konkretno načelnik Sektora za stambeno zbrinjavanje Željko Motik, na adresu mojih roditelja, gdje sam prijavljen, poslao je dopis u kojem mi nude kredit u kojem je dio od 63 tisuće kuna nepovratan, ali temeljni uvjet je da budem kreditno sposoban jer nekretnina za koju bi mi taj novac odobrili mora biti skuplja što je također u tom dopisu uvjetovano. Kad bi mi bezuvjetno dali te 63 tisuće kuna, našao bih neku manju vikendicu, imao bih čvrsti krov nad glavom i ni od koga više ništa ne bih tražio ni očekivao.

Udruge će se zauzeti kako bi pomogle

Uz obećanje kako ćemo, usput na povratku, svratiti do predsjednika Udruge veterana 3. gbr „Kune" Zorkana Pavkovića, i o njegovoj situaciji s Pavkovićem popričati, pa razmijenivši brojeve telefona, pozdravljamo se i krećemo istim putem prema automobilu na cesti. Upozorava nas:

- Nemojte tom stranom, idite donjom stranom jezera, jer se odozgor voda cijedi, a dolje je prohodnije!

U Bukovlju smo kod Zorkana. Zna za Antunovu situaciju, no teško je tu nešto napraviti. Osim preporuke. A nju će Udruga napraviti, uvjeren je kako će i ostale braniteljske i stradalničke udruge također stati iza preporuke da se za Antuna Čeovića nađe makar privremeno rješenje u obliku dodjele stana na korištenje.

Od jutros, satima smo, telefonski, pokušavali doći do Sektora za stambeno zbrinjavanje Ministarstva branitelja, odnosno Službe za dodjelu stanova i gospodarenje te Službe za dodjelu stambenih kredita u Ministarstvu kako bismo od institucije koja je primarno zadužena za skrb o hrvatskim braniteljima, dobili odgovor na pitanje ima li Ministarstvo stvarno rješenje za Čeovića i što se po tom predmetu čini, no kao i Antunu Čeoviću, ni na jedan telefonski broj nitko se ne javlja.