- Europa će postati skup regija i prestati biti skup političkih država. Sjećam se ove „spike" njemačkih, nizozemskih i belgijskih političara s početka 80-tih godina prošlog stoljeća.

Putovao sam često u to doba iz Remscheida u Njemačkoj u Antwerpen u Belgiji. Nije to neka udaljenost …250 km otprilike, ali …uvijek je trajalo.

Kod Aachena se prelazila njemačko-nizozemska granica i uvijek je bilo čekanja. Aachen je grad u tri države i patio je od te podijeljenosti. Svaki dio grada je na svoj način rješavao komunalne probleme, gradio vlastitu infrastrukturu…

Prošle godine sam opet prošao kroz Aachen i zadržao se u njemu, ali dobrovoljno. Granice više nema …ni fizičke, ni one u glavama ljudi. Aachen je sada jedna komunalna cjelina. Postao je i najveći logistički centar u tome dijelu Europe. Kada sjediš u bilo kojem od uličnih kafića nemaš pojma u kojoj si državi. Govori se jedan jezik, plaća se istim novcem.

Ne osjeti se niti onaj …nekada vrlo izraženi antagonizam između Nijemaca i Nizozemaca. Djeca iz nizozemskog i belgijskog dijela grada posjećuju škole u njemačkom dijelu grada, pacijenti se liječe u najbližoj bolnici bez obzira u kojem dijelu grada je ona. Ulice u čitavom gradu čisti privatna firma koja je taj posao dobila jer je bila najjeftinija, a ne najpodobnija.

Uživao sam u mogućnostima koje pruža život u EU. U Njemačkoj spavaš, u Belgiji radiš, a u Nizozemskoj kupuješ …bez, carinskih, policijskih i političkih smetnji.

Ovih dana osjetio sam i drugu stranu europske medalje. Ne funkcionira to sve tako glatko kao u Aachenu.

Dubočac je jedno od najstarijih sela u zapadnoj brodskoj posavini u Hrvatskoj. To je naselje u općini Bebrina, u Brodsko-posavskoj županiji, 25 kilometara udaljeno od Slavonskog Broda te, preko Save, pet kilometara od Dervente. Dubočac leži na rijeci Savi, na mjestu gdje rijeka pravi veliki luk.

Nasuprot slavonskoga Dubočca nalazi se Bosanski Dubočac. Oba su sela svoje najteže dane pretrpjela početkom 90-ih, u Domovinskom ratu. Bosanski Dubočac je okupiran, razrušen i spaljen, a svi stanovnici su napustili selo. U slavonskom je Dubočcu srušen toranj crkve, na koju je palo osamdesetak granata, a u Bosanskom Dubočcu srušena je i džamija i minaret pokraj džamije. U slavonskom Dubočcu su ostali odrasli muškarci, dok su žene i djeca bili u zbjegu, jer je agresor razarao s područja odmah preko Save. Danas su kuće obnovljene, a obnovljena je i crkva i džamija.

Župa Dubočac, koja je posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, spominje se još davne1694. godine.

Prije Domovinskog rata, ovo selo bilo je prirodno naslonjeno na Bosnu i sa svijetom su bili povezani preko Bosanskog Dubočca na desnoj obali Save.

U to vrijeme su savsku obalu krasili brojni čamci, vrške ribara i pješčara, Slavonke su četvrtkom u ”rajs korpama” na glavi nosile svoje proizvode na derventsku pijacu, a Bosanke na konjskim kolima. Svaki dan su autobusi prevozili mnoštvo putnika u svim pravcima, prisjećaju se Dubočani vremena kada je u njihovom selu i u čaršiji preko Save bilo živo.

Danas u Dubočcu živi oko dvije stotine duša, većinom su to stariji ljudi. Šetam savskim nasipom, na kojemu je i cesta. Odvojak s nje koji vodi do Save, odavno više nije korišten.

- Ne prilazimo mi više priko… priča mi moja sugovornica, starija seljanka iz Dubočca …tamo ja više nikoga ne poznajem, a prije smo se svi poznavali. Nosili smo dojivo u Derventu na pijac. Priđeš kompom Savu, a onda autobusom priko Bilog brda i eto te u Derventi.

I seoski psi su zaboravili kako izgledaju ljudi koji nisu iz sela. Radoznalo proviruju kroz kapije i ne laju.

U Aachenu je centar Europe, a u Dubočcu joj je kraj. Tu je njena južna granica i od Europe regija udaljena je čitavu vječnost.

Rekoh već …osjećao sam se ugodno u Aachenu, a u Dubočcu se osjećam depresivno, baš kao i ovo neobično toplo siječanjsko vrijeme.

Krećem put auta. Seoski psi i nekoliko starijih ljudi prate me apatičnim pogledom. Nitko ne razmišlja o ponovnom viđenju.

Htjedoh ovom zapisu dati naslov Panta reis obzirom na Savu koja tu teče. Panta rei (Panta rhei) znači sve teče, a izrekao je to navodno grčki filozof Heraklit.

Heraklit govori o jedinstvu svih bića, koja su u stalnoj promjeni. Svijet je pun suprotnosti, a sve je u kretanju: nema nepromjenjivog bitka. Sve teče (πάντα ῥεῖ) formula je koja sažima njegovo učenje, koje je eminentno dijalektičko.

Sve se kreće, sve se neprestano mijenja …stvari nastaju, mijenjaju se i propadaju. Stvarnost, nastala borbom suprotnosti, u vječnom je procesu postajanja. Stvari spoznajemo tek po njihovim suprotnostima.

Ne znam …iako je to upravo to, nekako mi ne paše, nekako mi to zvuči suviše depresivno danas u Dubočcu na južnom kraju Europe.

Izvor: Hrvatski glas berlin