POŽEGA - Jučerašnji Međunarodni dan žena obilježen je i u požeškoj Gradskoj knjižnici koja je pripremila poseban program svojim suradnicama, volonterkama i prijateljicama. Tradicija je to koju provode od 2014. godine.

Od pravnice do blogerice

U posebnom programu sudjelovala je 60-godišnja Alis Marić, autorica bloga „Čitaj knjigu" iz Zagreba koja je oduvijek sanjala da njezino radno mjesto ne ovisi o mjestu gdje živi - što je i ostvarila. U intervjuu za SBplus, Alis je otkrila 'zgode i nezgode' njezina blogerskog puta.

- Inače sam diplomirana pravnica i 22 sam godine radila u velikim kompanijama - što stranim, što hrvatskim - na dobrim pozicijama. Međutim, ja nisam voljela to što sam radila. To je onaj klasični sindrom u kojem se nalazi 70 do 80 posto ljudi. Želim reći da ljudi rade zato što moraju. Tješe se da nešto vole, a to nije tako. Pravnički put jednostavno nije bio moj poziv, no radila sam 22 godine dok nisam dobila otkaz na zadnjem radnom mjestu zbog propasti firme. Tada sam bila u 50. godini života te za mene više nije bilo nikakve opcije. Samoj sebi sam rekla: „Konačno je došlo vrijeme da radiš nešto što voliš, za što si rođena, a to su knjige." Kada sam to izgovorila naglas, moja obitelj i okolina su se zgražali - u smislu kako ću ja to 'raditi knjige'. Jednostavno sam osjećala da mogu od toga nešto napraviti, a čak su mi te riječi „čitaj knjigu" došle u polusnu - i to je bilo to. - za SBplus kazala je blogerica Marić.

Nakon 22 godine radnog staža koje je stekla kao pravnica, okrenula je novi list u životu što se pokazalo izuzetno dobrom odlukom jer je 'sama svoj gazda' već deset godina - što je i bio njezin cjeloživotni san.

- Trenutno, odnosno, posljednjih deset godina bavim se knjigama. Stvorila sam brand, portal, blog, Facebook, Instagram stranice „Čitaj knjigu" koja popularizira čitanje u Hrvatskoj, ali i čitavoj regiji. Ono što je specifično za nju jest da povezuje ljude - sve zemlje bivše Jugoslavije i ljude koji su otišli iz Hrvatske, a koji žele ostati u dodiru s književnošću svoje domovine, jezikom, ali i samim knjigama. Trenutno „Čitaj knjigu" prati gotovo 700 tisuća ljudi, na Instagramu 130 tisuća, a na 'Fejsu' nešto više od pola milijuna ljudi. Ideja za pokretanjem bloga rodila se sasvim slučajno, iako moja ljubav prema knjigama nije slučajna. Čitam knjige od pete godine života. Tu ljubav u mene je usadila moja majka. Roditelji su imali jednu malu, ali zavidnu biblioteku uz koju sam ja odrastala i već rano počela pokazivati interes za ono što u knjigama piše i što je knjiga, a moja majka je meni to znala jako lijepo prezentirati i tu je došla ta ljubav. Cijelog sam života strastvena čitateljica i knjigoljupka i ni s kim nisam imala previše mogućnosti podijeliti tu ljubav i razgovarati o knjizi i onom što sam pročitala - držala sam to u sebi do pojave društvenih mreža. - pojašnjava.

'Amater sam'

Baš poput superheroja koji imaju misiju i Alis ima svoju, a ona je - popularizirati čitanje, širiti ljubav prema knjigama i ukazati na to koliko je čitanje važno te koliko prednosti ono donosi. Za vjerovati je kako knjigoljupci svoj mir pronalaze upravo u knjigama, a tako je i s Alis.

- Čitanjem ne samo da se širi znanje, nego se čovjek uz čitanje opušta, osjeća manji stres i strah, a tu su i vježbanje govora, kulture, putovanje - s knjigom putujete svijetom, ne morate pakirati kofere nego jednostavno krenete i ona vas odvede u drugi, novi svijet.  Knjige nas uče toleranciji, većem suosjećanju, empatiji, a znamo koliko je to danas važno posebno u ovim 'ludim' vremenima. Svi osjećamo tjeskobu. Mislim da danas nikome na planeti nije jednostavno dobro i lako, a knjiga tu može pomoći. - smatra.

Ni jedan početak pa tako niti njezin nije bio lak. Otkrila nam je kako je prve tri godine radila iz čiste ljubavi i strasti, ali i vizije koju je imala.

- Vidjela sam da će to na kraju polučiti rezultate. Ipak, vi ne možete konstantno raditi nešto što vam ne donosi zaradu i od čega ne možete plaćati svoje račune. Znala sam da će do toga doći, samo su bile potrebne marljivost, upornost, velika ljubav i strast, a vidjela sam da nedostaje takva vrsta ljudi koji savjetuju i informiraju o knjigama. Ja ne želim nikome i nikada reći da sam stručnjak/književna kritičarka jer nisam - amater sam. Dobila sam priliku koju sam na kraju i sama stvorila te je pretvorila u posao. - pojašnjava nam, dodajući kako su joj u tome pomogle društvene mreže od kojih neki zaziru jer smatraju kako one donose samo zlo i razjedinjuju ljude. No, to nije ono čime se vodi Alis.

- Ljudi su dosta negativni po pitanju društvenih mreža. Smatraju da su stvorile mržnju među ljudima, da se svade, vrijeđaju i 'hejtaju'. Istina je ima i toga, ali samo je pitanje kako ih vi vidite i koristite. Mislim da ih ja koristim u dobru svrhu. Nije to samo da ja stavljam 'postove' na blog i ostale mreže, nego sam napravila i projekte kojima sam širila ljubav prema čitanju - u zatvoru, vrtićima, školama, bolnicama, kafićima, restoranima - i to ću činiti i dalje. - pojašnjava nam Alis.

Izdavačka kuća, web shop,...

Osim samog bloga, odlučila se i na veće projekte. Jedan je dovršen, dok drugi čeka svoje 'kompletno izdanje'.

- S partnerima sam otvorila izdavačku kuću i moja biblioteka „Čitaj knjigu" izdala je već 21 naslov koji sam ja izabrala jer smatram kako su vrijedni i da trebaju biti prevedeni kako bi ih naša publika mogla čitati. Zaista sam ponosna jer do sada sav 21 naslov je i dalje, iako su neki već četiri godine na policama, vrlo tražen. Jedan od mojih najvećih projekata koji je u završnoj fazi je web shop - što znači da će ljubitelji knjiga imati mogućnost kupovati knjige preko interneta. - pojašnjava.

Ono čime se Alis bavi je jedan divan posao kojeg - prvenstveno - cijene pravi knjigoljupci, no dakako da među nama postoje i oni koji to ne razumiju, a kojima je teško objasniti u čemu je kvaka s knjigama. Otkrila nam je kako ljudi reagiraju na to čime se bavi.

- Teško je to objasniti, uvijek se pitam kako bi majci, da je živa, objasnila što ja to radim. Mislim da nikako ne bi uspjela shvatiti. Već sada društvene mreže su s nama više od 20 godina. Svima, pa tako i meni, bilo je nemoguće shvatiti kako to funkcionira i kako ću to savladati. Mislim da sam jako dobro upotrijebila tu novu tehnologiju u korist sebe i zajednice.

'To su moje heroine'

Od knjiga, otkrila nam je, voli psihološke trilere i obiteljske drame, a ono što je - već u djetinjstvu - oblikovalo nju samu otkrila nam je za kraj.

- Knjige mog djetinjstva definitivno su Heidi i Pipi duga čarapa - to su bile moje heroine. Želim naglasiti kako su to bile jako važne djevojčice u mom životu i na neki način su ga odredile. Naravno, tu je i Alisa u Zemlji čudesa - nisam po njoj dobila ime, no na neki način možda i jesam. Uz njih, uvijek volim reći da je knjiga „Sto godina samoće" od Marqueza ostavila dubok dojam, a tu su i „Male žene" (trilogija) koje sam sam konstantno 'vukla' za sobom te i dan danas smatram kako je to jedna od najvažnijih knjiga ikada napisanih. - zaključila je.