CEROVAC - U svojoj 74. godini Cerovčanka Dragica-Ljubica Paić svestrana je žena, a svojim entuzijazmom otkriva da je, unatoč godinama, i dalje mlada. Dragica ima veliku okućnicu, koja je vjerojatno najljepša okućnica Cerovačkog kraja.

Zasadila je raznoliko cvijeće, a skuplja i razne starine kao što su alati i figurice. Posebno su joj dragi njezini bećarci koje skuplja od svoje mladosti.

- Kao mlada sam uvijek sjedila u kuhinji i slušala radio, a na jednoj radiostanici puštali su se bećarci koje sam zapisivala u posebnu bilježnicu koju dan danas čuvam. Imam oko 500-ak bećaraca, svaki koji ste čuli sigurno se nalazi negdje u mojoj bilježnici. - za SBplus kazala je Dragica-Ljubica Paić.

Naime, bećarci su oblik slavonske narodne pjesme koje se danas pjevaju u kolu, a sve to zvuči kao da se pjevači 'natječu' - tko može više i ljepše otpjevati.

- Najveseliji su bećarci koji se pjevaju u našim slavonskim svatovima jer to su stari prenijeli na mlade i to ostaje, ne izumire kao što je većina običaja. Imam dosta godina no sve me to drži, posebno moje cvijeće, imam toliko cvijeća ne znam niti imena svih vrsta. Ono mi daje snagu, ono je razlog zašto ja svakim danom ustanem i izađem van. - dodala je Dragica.

Mali vrt napravila je sama od sitne cigle, što je za nju pravi mali raj. U svojoj 'kolekciji' ima više vrsta čuvarkuća te kaktusa koji joj prezimljavaju u podrumu, osim jednog.

- Kaktus koji mi se nalazi među čuvarkućom prezimi vani i ne bude mu ništa, kako ja stvarno ne znam, no drago mi je da ostaje vani da se vidi i zimi. Mogu reći da sak kreativna, imam smisla za pravljenje svega i svačega. Na primjer, djeca su mi svaki put s mora donijela brdo školjki, što ću ja s njima da mi samo stoje bez ikakvog 'smisla'. Vidjela sam kako mi majstor radi stupove i stavlja stakla da izgleda kao nekakav mozaik, odlučila sam zašto ne bih i ja to napravila sa školjkama, probala sam i ispalo je predivno. Istu stvar napravila sam i s puževim kućicama. Sve to stoji vani kako bi, prvo ja sama vidjela svaki put kada izlazim van, a drugo kako bi vidjeli i drugi koji dođu. Također sam naravila i okvire za slike od šibica, a vezla sam i goblene. Njih imam za svoju unučad, čuvam ih za njih kada se budu vjenčali. - kazala je 74-godišnjakinja.

U dvorištu nalazi se stari štagalj koji je star kao i kuća 89 godina. U njemu su držali krave i konje, sada tamo drži starine koje skuplja, a od životinja ima samo nekoliko ovaca.

- Udala sam se jako mlada, sa svojih 16 i pol godina, u to vrijeme ako se do 20 godine ne udaš već si 'stara' cura. Tada nismo imali strojeve za rad kao što ih imaju danas, naradila sam se u životu dosta. Danas je sve olakšano. Kada sam bila trudna sa svojim prvim djetetom, osjetila sam neke bolove u trenutku dok sam vodila konja, nisam znala da ću se poroditi, bilo mi je prvo dijete i što sam tada znala. Muž mi je bio medicinski brat u ratu pa mi je on kazao da ću roditi, kolima smo išli da me porode. - kazala je Dragica prisjećajući se svoje mladosti.

Ova 74-godišnjakinja rijetko kada sjedi, uvijek u pokretu, a kako kaže, za to i živi. Televiziju pali samo navečer prije spavanja, a sutradan ujutro sve ispočetka.

- Uživam u svemu što radim, ujutro se probudim i odmah iziđem u svoje dvorište, pogledam cvijeće i malo prošetam. Sve je to ljepota života. - kazala je za kraj Dragica-Ljubica Paić.