SLAVONSKI BROD - Božić je najradosniji kršćanski blagdan, rođenje Isusa Krista, pa bio on obilježavan prema Gregorijanskom kalendaru (25.prosinca) ili po Julijanskom (7.siječnja). U Novom zavjetu ne piše, kada je točno Krist rođen, navode kustosice Muzeja Brodskog Posavlja Ivana Artuković Župan i Karolina Lukač. "Zna se da je to bilo za vladavine prvog rimskog cara Augusta, a prvi kršćani nisu slavili Kristov rođendan nego samo dan njegova uskrsnuća".

Unošenje slame u kuću kao i odlazak svih ukućana u svečanoj odjeći na polnoćku, bio je neizostavan baš kao i jutarnji odlazak u crkvu. 

Prema nekim izvorima, Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a u vrijeme kad su Hrvati prihvatili kršćanstvo, Nova godina i Božić slavili su se istoga dana. Do 1691. godine Božić je u Europi označavao početak godine. A kako su se od davnina vršile pripreme i kako se slavio Božić, posebice na području brodskog Posavlja, puno je zanimljivih zabilježbi među kojima je i ona Luke Lukića, poznatog melografa, etnografa i etnomuzikologa iz Varoša, koji  1885.godine opisao narodni život i običaje.

"Za Božić se sprema od jela suvi šljiva, jabuka, krušaka, zaoblica (pečenke), ponda vina, rakije, suvac, skoro sve fele jela. Na Badnjak se podmisi kvas, a pod korito se metni slame u peškiru....".

Osim hrane  spremala se i čistila kuća i sve oko nje.

"Na Badnjak se soba devet put šukni (pomete) da ne bude buva ni stinica. Marva se zarana namiri, pa se ne ide k njoj, dok se ne dođe s polnoćke. Na taj se dan ni djeca ne biju jer će imat po seb čirjake..." navodi dalje Lukić.

A onda za večeru, kaže, kako se dosta toga spremi. "Kao bili luk, med, čorba, gra', suve šljive, grožđe, suvac, orasi, jabuke lješnjaci i gibanica" po čemu možemo zaključiti da su se naši pretci hranili puno zdravije, pogotovo što su svi proizvodi bili domaći i prirodni.

Unošenje slame u kuću kao i odlazak svih ukućana u svečanoj odjeći na polnoćku, bio je neizostavan baš kao i jutarnji odlazak u crkvu. "Marva ne ide iz štale, nego se dobro na'rani" navodi autor.

A onda na Božić slijedi svečani ručak za ukućane. "Čorba od živadi ili govecka, sarma, friško meso, pa suvo, p'onda pita, kolači i vino il' rakija".

Zadnje pripreme na Tucin dan

Svima nama ovi zapisi vjerojatno bude sjećanja na pretke i romantično obilježavanje Božića, za koji pripreme traju mjesec dana, od početka Adventa, o čemu govori Karolina Lukač.

"U okolici Broda su se na Tucin dan (23.prosinca), obavljale zadnje veće pripreme. Klala se perad ili prase za pečenku, pripremala drva, uređivale prostorije." 

Pojašnjava kako je Tucin dan dobio naziv zbog tucanja sjemena bundeve, oraha i maka za pripremu kolača.

 "Božićno slavlje započinjalo je na Badnjak, 24. prosinca. Jutro i dan je karakterizirao post te priprema hrane za večeru, kićenje zelenilom i škropljenje svetom vodom ukućana, doma, stoke, voćnjaka, pčelinjaka, gospodarskih zgrada. Predvečer se u kuću unosila slama, palile svijeće, gatalo o urodu biljaka, a navečer se odlazilo u crkvu. Nakon polnoćke žurilo se kući jer bi se tada u štali moglo razumjeti o čemu životinje razgovaraju. Dolaskom s mise prekidao se post".

Svakako i u sva vremena, Božić je vrijeme u kojem treba biti svega obilja. "Božićni stol uređivao se prema određenim pravilima od kojih mnoga pripadaju kultu predaka. Primjerice, svijeće su se palile kako bi se na njima ogrijale duše pokojnika", navodi Lukač. "Med se jeo i pio (medena rakija) kako bi čovjek cijelu godinu imao medene riječi. A na stol se stavljala božićna pogača, raspelo, crvene jabuke kao simbol zdravlja, zdjela s izmiješanim zrnjem, svega što se sijalo na polju ili u vrtu. Božićno žito,  zelenilo i svijeće su najvažnija obilježja Božića.

No, kićenje drvca, krizbana, je poganski obred koji vremenom kršćani prihvaćaju. Ukrašavanje božićnog drvca počelo je u Njemačkoj  u 17.stoljeću, a u Hrvatskoj se drvca počinju kititi u 19. stoljeću – najčešće jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima, licitarskim figuricama, dok su od 30-tih godina 20. stoljeća, imućniji  počeli stavljati staklene figure, zlatne i srebrne niti te lampione i svjećice".

No tradicija unošenja slame u kuću, danas je malo gdje prisutna, a zamijenio ju je običaj postavljanja jaslica . Prvo im je mjesto bilo u crkvama. "Utemeljitelj takvom prikazivanju Kristova rođenja bio je sv. Franjo Aasiški, koji je 1223.godine u spilji Grecciu izradio  betlehemsku štalicu s djetetom Isusom, volom i magarcem. Od tada se taj običaj širio, a od 16. stoljeća postao općom praksom.

"Kucilo se, macilo se, prasilo se..."

U selima oko Broda običaj je da na badnjak prvi u kuću dolazi položajnik. Radi se uglavnom o dječacima iz šire obitelji ili susjedima. "Dođu ranom zorom, čestitaju Adama i Evu, sjedaju za vrata i počnu sa brojalicom: ženilo se, telilo, se, prasilo se, rodila pšenica bjelica i vinova lozica, strina rodila sina, kucilo se macilo se…i tako sve redom", nabraja snašaManda iz Bebrine izgovorene želje položajnika koje simboliziraju blagostanje u kući i na imanju, nakon čega ga domaćin daruje. "Priredimo kobasicu, naranče, bombone , a dam i novce jer djeca to najviše vole", veli snaša. "Taj dan se peče badnjača (pogača) u obliku pletenice, a onda i kruh sa ukrasima (voće, bure, vino, prase..) koji se čuva do Nove Godine kako bi i slijedeća bila bogata, kuha se hladetina, ide se po smreku u šumu i peče se pečenka za Božić. Za večeru se priprema juha, gnječkani grah, krompir na suho iz rerne i u novije vrijeme riba. Postavi se stol, na sredini gori svijeća trobojnica u čaši sa žitom, kukuruzom, ječmom. Mi se svi svečano obučemo, a onda otac u kuću unese slamu, čestita Isusovo porođenje. Svi se pomolimo i sjedamo za stol.

U brodskom Posavlju  bio je običaj da navečer na Badnjak skupina djece zvana betlemaši, maskirani u Adama, Evu, Boga, anđela i vraga, obilazi kuće noseći betlem, odnosno sanduk s prizorom Isusovog rođenja. U kućama bi glumili scenu istjerivanja Adama i Eve iz raja i pjevali božićne pjesme. Vrag s vilama, lancima, zvonjavom trebao je plašiti ukućane. Darivani su novcem i jabukama", navodi Lukač.

Božić se proslavljao mirno u obiteljskom okruženju.

Na treći dan Božića, na Svetog Ivana, iznosila se slama iz kuće. "A kako je bilo lipo u toplu na slame spavat. Peć je siftila, nisu se drva šparala. I tako tri božićne noći. Svi su na slame spavali, osim morda kake bolesne bake...Đece je taj dob najmilije bilo. Valjala se po slame, igrala, slamu rasipala, božićne pjesme pjevala dok ji san ne savlada..." navodi izvorne priče starih seljana etnolog Zvonimir Toldi u  svojoj drugoj knjizi "Nek se spominja i pamti".

A svi dani dalje od Sv. Ivana do Nove godine, zvali su se "božićni dan"i i stari Šokci su ih svetkovali ne radeći ništa.

Danas pak ne možemo zamisliti pripreme  za Božić bez jurnjave po trgovačkim centrima, kupovine darova, hrane, pića, pa i kolača...Također je teško zamisliti Božić bez okićenog bora i u podnožju šarenih paketa barem najbližima, kao i obilje jela. Ipak, čini se da je nekadašnje slavlje Božića bilo romantičnije, toplije, idilično...kako u knjizi priča Toldi.

 "Ljudi su se sastajali i u toplu divanili, "Narodni kalendar" il' "Danicu" čitali, više se u crkvu odlazilo. Zar je onda čudo što i danas isto, mlogi sve ve dane, od Badnjaka do Nove godine spoje, neradeć. Još najviše 'ni koji su na državnome poslu. Ta zar im moremo prigovorit, šta samo stare dobre običaje obnavljaje"?!