POŽEGA / JAKŠIĆ - Mira Šulc (67) po zanimanju je krojačica, no tijekom djetinjstva pisala je poeziju koja je objavljivana u tadašnjim tiskovinama. Život ju je, kako i sama kaže, prekinuo u tome. No, 2016. godine, nakon bolesti, ponovno se okrenula pisanju.

'Bježala sam od budućnosti dana, odlazila u neki drugi svijet i ispunjena se vraćala u stvarnost.'

- Svoju prvu zbirku poezije sam izdala 2016. godine po nazivom „U životnom vrtlogu", druga zbirka „Šapat utihlih vjetrova" izašla je 2018., a 2020. objavila sam zbirku poezije i priče za djecu „Klupko od snova" za koju sam inspiraciju dobila gledajući svoje unuke Kiaru, Petru i Petra. Počela sam pisati još kao djevojčica - često u rimama. U 4. razredu osnovne škole moja pjesmica „Proljeće" bila je nagrađena kao „Najbolji prilog u ovom broju" u tadašnjim 'malim novinama'. Za malu desetogodišnju djevojčicu to je bio veliki vjetar u leđa. Kada sam krenula u veliku školu u Kutjevo, nastavnica je prepoznala moj rad i često ih slala u tadašnje tiskovine. - za SBplus kazala je Mira Šulc.

U ranoj dobi naučila je slušati pjev prirode i tišinu jablanova koji su bili njezino utočište skromnosti i skrovitosti.

- Bježala sam od budućnosti dana, odlazila u neki drugi svijet i ispunjena se vraćala u stvarnost. Već tada sam počela čitati svjetske klasike, romane i poeziju - to je naprosto bio moj svijet. Kasnije sam pisala i razne eseje - ljubavne, misaone i duhovne tematike. Pisanje u nama stvara jedan poseban univerzum, dajući mu osobni iskustveni pečat - znači pišeš ono što jesi, što vidiš, što osjećaš i što zaokuplja tvoju nutrinu - time prenosimo snažnu energiju i vlastitu obnoviteljsku snagu, kao da se kroz napisano oslobađamo. Ponekad je to poput primanja nježnog zagrljaja, a ponekad su riječi usmjerene na recentne teme kao što su oprost, zahvalnost, poštovanje, prijateljstvo, ljubav ili tuga. - pojašnjava.

U životu se susrela s raznim 'padovima', no u šestom desetljeću života, sve joj se posložilo.

- Moram priznati da u životu ne ide sve kako očekujemo. Ponekad je potrebno posložiti životne kockice po prioritetima, a ne prema željama. A prije, to svakako nije bilo pisanje. No, ono što ti dragi Bog daruje kao talent, čuči u tebi i očekuje trenutak ispunjenja. Dok sam ja slagala svoje životne kockice, došla sam do 60. godine svoga života. Tehnologija je napredovala, a samim time i potreba da joj se prilagodim. Zahvaljujući djeci - dobro sam ih izgnjavila - a napose Kiari, koja me naučila pisati u Wordu i ostalim osnovama na Internetu. Lakše sam se nosila s novim izazovima i tako sam zaplivala u novu pustolovinu života. - govori nam.

Njezina treća knjiga, ujedno prva za djecu, jednostavno se 'izlila' iz nje - spontano, gledajući svoju unučad Kiaru, Petru i Petra, njihovu razigranu, naivnu, nježnu i iskrenu ljubav te njihove prijatelje.

- Knjizi sam pristupila s toplim entuzijazmom. Posve prilagođenoj razrednoj nastavi, radnju sam smjestila u domaće okruženje obiteljskog doma. Bliskim rječnikom i na slikovit način. Htjela sam naglasiti važnost svjesnosti, već u dječjoj dobi, da nije nužno otići negdje daleko kako biste doživjeli nešto lijepo. Ljubav i ljepota svugdje su oko nas. Važno je živjeti svoje snove i razvijati u njima želju za znatiželjom, znanjem i poštovanjem prema svakom biću te otkrivajući svoje talente i njegujući svoj identitet - spremati svoje klupko od snova i kada dođe pogodan trenutak, odmotati nit po nit. Moje životno klupko snova upravo se odmotalo! - zaključila je 67-godišnja spisateljica.