SLAVONSKI BROD - Svake godine 20. veljače obilježava se Svjetski dan socijalne pravde koji je utemeljila Opća skupština UN-a u rezoluciji 2007.godine. Socijalna pravda moguća je jedino u društvima u kojima se poštuju sva ljudska prava i temeljne slobode, a zasniva se na principima poštenja, jednakosti, poštivanja različitosti, primjeni ljudskih prava u svim područjima života.

U socijalnoj državi sve bi osobe trebale uživati jednaka prava i imati jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih potencijala, no svakodnevno smo svjedoci kako tome nije tako u našoj sredini i u našoj državi premda je i Hrvatska po Ustavnom određenju socijalna država.

Svjetski dan socijalne pravde prilika je da osvijestimo značaj posvećenosti ciljevima, kao što su razvoj i pružanje novih socijalnih usluga za posebno ranjive društvene skupine i pojedince pa smo i upitali ravnateljicu slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb, Anicu Gusak-Krajnović, za komentar uvjeta života u 'socijalnoj državi' te koje su uopće posebno ranjive društvene skupine u Slavonskom Brodu? 

„Nove socijalne usluge su u razvoju na području naše Županije te se kroz razne europske projekte šire. Za sada one se razvijaju najviše za osobe s invaliditetom te djecu bez adekvatne roditeljske skrbi. Smatram da bismo trebali ići bržim koracima ka razvijanju istih, iz razloga što bismo baš najosjetljivijim skupinama omogućili prevenciju socijalne isključenosti te zaštitu njihove dobrobiti".

Od ravnateljice doznajemo kako je u Slavonskom Brodu, prema podatcima iz siječnja ove godine, 1965 korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN ) dok je čak 1150 korisnika mlađih od 40 godina, a osim ZMN koriste i sva druga prava iz sustava socijalne skrbi, ovisno o njihovim potrebama. 

„Činjenica je kako naši korisnici ZMN-a imaju i druga prava (troškovi stanovanja, NUK-e, udžbenici, ogrjev, troškovi prijevoza, dječji doplatak...) i koristeći sva ta prava dobiju više sredstava nego što iznosi minimalna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, a to je loš motiv za zapošljavanje. Ako prihvate posao, ostaju bez navedenih prava - primjerice, minimalna plaća iznosi 3.280 kuna, a jedna peteročlana obitelj ima pravo na 1.920 kuna ZMN, 960 kuna su svaki mjesec troškovi stanovanja, 200 kuna je naknada za ugroženog kupca energenta i otprilike 1.500 kuna d.d. To je sveukupno iznos od 4.580 kuna. Sukladno naprijed navedenom i broju osoba koje su mlađe životne dobi, a koriste pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, može se zaključiti kako isti koriste navedena prava jer nisu zaposleni", odgovara Gusak-Krajnović.

Zabrinjavajuća je pak činjenica što je većina korisnika u dobi kada bi trebali biti u naponu psihofizičke snage, ostvarivati svoje potencijale i pridonositi sredini u kojoj žive. I dok neki mladi ljudi rade štošta kako bi osigurali egzistenciju, a drugi izlaz traže odlaskom u druge države gdje će, vjeruju, zaraditi za dostojan život, za razliku od onih koji siromaštvo nisu 'izabrali', neki u naponu snage ispijaju kavice i surfaju po internetu čekajući socijalnu pomoć - što svi s razlogom osuđujemo.

Zbog toga pitamo i ravnateljicu Centra jesu li te osobe voljne u zamjenu za naknadu raditi društveno korisne poslove, postoje li takvi programi?

„Teško je odgovoriti na pitanje jesu li voljne raditi kao zamjenu za naknadu, mislim da svatko može izvesti svoj zaključak iz toga. Činjenica je da Grad i Općine imaju programe - javne radove za korisnike zajamčene minimalne naknade. Na primjer, ako radno sposobni član kućanstva (recimo suprug) nije prijavljen na Zavod za zapošljavanje, ostali članovi obitelji imaju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, ona se onda umanjuje za udio tog člana kućanstva od 60 posto osnovice (znači umanjuje se za 480 kuna). Kako ta osoba nije evidentirana na Zavodu za zapošljavanje, Zavod ga ne može pozvati da prihvati bilo kakav posao, a Grad ili općina ga ne vode kao korisnika ZMN-a pa ne postoji obaveza uključivanja u javne radove. Tako se događa da obitelj godinama koristi ZMN, a taj 'suprug' koji nije prijavljen na Zavod za zapošljavanje nije korisnik kod nas i nema nikakvu obavezu prema Centru. Obitelj istovremeno koristi ZMN (jer Zakonom ispunjava sve propisane uvjete), a taj član kućanstva možda radi bez ugovora o radu. Prihod od takvog rada nije evidentiran u Poreznoj upravi i obitelj, uz "plaću koja nije vidljiva", koristi prava iz sustava socijalne skrbi" odgovara Gusak-Krajnović.

Nerijetko smo u svojim sredinama svjedoci zlouporaba prava Centra za socijalnu skrb, kada naknadu traže oni kojima nije potrebna ili su do nje došli lažirajući podatke pa ćemo sa susjedima komentirati kako netko s Mercedesom odlazi po socijalnu pomoć ili kako starijoj susjedi - koja živi u ogromnoj kući, a petorica sinova radi u Njemačkoj - dovoze socijalnu pomoć. No, jednako tako, rijetko ćemo ukazati na loš postupak toj osobi ili je prijaviti Centru, premda Ravnateljica ističe kako se za svako saznanje o zlouporabi ili prijavi eventualne zlouporabe pokreće postupak radi utvrđivanja navedenoga.

Promicanje temeljnih ljudskih prava, prava na rad, slobodu govora, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, ali i svih drugih prava poput brige za žrtve svih oblika nasilja, posebice žena i djece, prava rodne i spolne ravnopravnosti svih građana... ukupna, naime, socijalna pravda, jednakost i pravičnost trebale bi, po svemu sudeći, kod nas biti češće i puno više u fokusu nadležnih institucija jer je riječ o temeljnim vrijednostima svakog društvenog života.