OKUČANI - Unatoč svom invaliditetu ova mlada žena slijedi svoje snove. Riječ je o Ljubici Maroš koju, vjerujemo, mnogi mještani Okučana dobro poznaju. Za neke ljude uspjeh znači uspješnu karijeru, za nekoga je to odgojiti djecu, dok je za Ljubicu uspjeh živjeti samostalno. Majka i njene dvije sestre velika su joj potpora i vjetar u leđa, piše radiong.

Prije 12 godina prometna nesreća zauvijek je promijenila Ljubicin život i otada je vezana za invalidska kolica. Rehabilitacije nisu mogle učiniti ništa kako bi se vratila u svoje prijašnje stanje. Unatoč tome, nastavila je svoju životnu borbu.

Prošle godine učlanila se u okučanski Nanbudo klub "Slavonija”, u slobodno vrijeme piše pjesme, voli kuhati i peći kolače, uživa pomagati drugim ljudima, putuje s prijateljima i živi ispunjen život.

– Na početku je bilo iznimno teško, radila sam kao medicinska sestra i pomagala sam drugima, a onda je preko noći pomoć trebala meni. Trebale su mi dvije duge godine da se izborim sa psihom, da se pojavim u javnosti i slomim tu barijeru u glavi da nisam manje vrijedna. Svi mi imamo teških dana, pa tako i ja, kad vidim što sam postigla snagom svoje volje samo si kažem možeš ti prevladati i ovu situaciju. Uvijek iz dobrih stvari crpim novu snagu - rekla je Ljubica.

– Spontano sam došla u doticaj s trenerom Zlatkom Redžićem, on mi je rekao da Nanbudo kao borilačka vještina ima prilagođen program za osobe s invaliditetom. Sjećam se da mi je rekao; ako si za, dođi na trening u srijedu. Tako je sve počelo - dodala je Ljubica. – Ispočetka me bilo strah, no djeca su me dobro prihvatila, nemaju barijeru prema mom invaliditetu kao odrasli. Sad se osjećam jako ugodno na treningu.

Problem za osobe s invaliditetom je posao

– Mogu raditi medicinske administrativne poslove i za to biti adekvatno plaćena i na kraju krajeva puniti državni proračun. Zakon, a i država su mi to uskratili. Nisam ljuta na tu situaciju, više ogorčena. Želim se educirati, živjeti normalan život, ne ovisiti financijski o drugima. Provela sam nekoliko godina u Irskoj i Austriji, tamo su divni ljudi koji puno više pomažu osobama s invaliditetom, puno su bolji uvjeti. Smatram da uz napor svih nas Hrvatska može postići tu razinu – ispričala je Ljubica.

Na licu ove hrabre žene uvijek je prisutan osmijeh i optimizam. Činjenicu da ne hoda, nadišla je višestruko – vozi automobil perfektno! Poručuje: 'Ne sažalijevajte se i ne odustajte od svoga cilja!'

- Mislim da je najveći problem u glavama pojedinaca koji ne žele ili ne mogu ili jednostavno nisu u mogućnosti vidjeti kako funkcionira osoba s invaliditetom, pa, evo, zbog tog razloga možda ne bi bilo loše organizirati dane druženja sa osobama koji imaju neki invaliditet, tako da se i okolina upozna s njihovim potrebama i, naravno, mogućnostima. – zaključila je Ljubica.