POŽEGA - Tehnika pletenja košara i dalje je tu. Oni stariji koji su je naučili u djetinjstvu koriste to znanje u ove zimske dane, kada ne mogu ništa raditi vani.

Pravi primjer tome je 72-godišnji Nedeljko Cvjetković iz Požeške gore koji zanat iz djetinjstva primjenjuje i dan danas. Kao nekada davno i sada koristi razne materijale od drveta kestena, jasena i lijeske. Postoje razne tehnike pletenja kao i vrste materijala od kojih se proizvodi izrađuju.

- Košare se izrađuju ručno od šibe i mogu biti izrađene od kuhane, bijeljene i neoguljene, odnosno, zelene šibe, a mogu se proizvoditi i od cijepane šibe koja je inače poznata kao 'šina' ili 'vitra'. Košare je moguće i obojati, no ja ih ostavim da se vidi ta tekstura drveta, odnosno, da bude prirodno. - za SBplus kazao je 72-godišnji Nedeljko Cvjetković dodavši kako je star, no srce mu je mlado.

Pri pletenju košara koje uvijek započinje od dna, nekoliko se debljih ravnih prutova ukrsti zrakasto pa se oko njih spiralno prepleće tanjim elastičnim šibama ili se osnovni prutovi zabodu u rupice daščanog dna pa se onda opleću poput plotova.

- Oni vještiji su između uspravnih, upletali i koso položene šibe, dobivajući time ukrasnu strukturu. Sa istim su ciljem gornji rub opletali poput pletenice, a znali su i kombinirati oguljene i neoguljene 'šine' da bi bilo šarenije, a opet prirodno. - kazao je 72-godišnjak.

Za pletenje se također rabila i vrbovina, pruće od divlje loze koje se sjeće u proljeće ili kasnu jesen. Da bi se sa šibom moglo plesti, prije same izrade košara, potrebno ju je namočiti u vodi, jedan do dva sata, zavisno o njezinoj tvrdoći, kako bi bila meka i savitljiva. Završena košara se pere u vodi, a potom suši.

- Nakon pripreme šina krećem s pletenjem. To izgleda jednostavno, no nije baš tako. Naučio sam plesti tijekom svog djetinjstva, prije smo sve sami radili, vlastoručno. Mladi su znali zanat, a danas je to rijetkost. Tko od današnjih mladih zna isplesti košar, neki vjerojatno ni ne znaju što je to jer većina, pogotovu u gradu, nema kod kuće. Kada se sjetim kod nas, i ne samo kod nas nego i u susjednim dvorištima, moglo se naći puno košara. Ženama su služili za povrće iz vrta koje uberu da im je lakše nositi, a mi muški nosili smo u njima drva. - kazao Nedeljko Cvjetković.

Za izradu velikog košara treba mu jedan cijeli dan, kao i za dva manja. Nedeljko pojašnjava kako mu to ne predstavlja problem, zaokupi se pletenjem jer nema što drugo raditi zimi, pa sjedne kraj vatre i plete. Svoj zanat iskoristi i da nešto zaradi jer, kako kaže, penzija mu je mala. Nedeljka se stoga može vidjeti ispred trgovačkih centara gdje smo ga i sami zatekli.

- Jedan veliki košar dajem za sto kuna, no znam i spustiti cijenu. Imam jako malu penziju, ne ostane mi ništa od 1500 kuna kada platim sve režije. To nije dovoljno za život, kada dođe lijepo vrijeme bavim se poljoprivredom, imam vrt i životinje o kojima se brinem. Ne želim trošiti dane, moram nešto raditi, a ni narav mi ne dopušta da samo sjedim. - tišim glasom nam je kazao Nedeljko Cvjetković.

Puno njih je svladalo i umijeće prerade slame, od koje su izrađivali razne posude kao i košare.

- Najpogodnije su bile ražena i pšenična slama. Oblikovane posude služile za spremanje različitog zrnja i perja. U njima se držalo i sjeme pri sjetvi, a u posebne ovaIne oblike žene su stavljale tijesto prigodom pripreme kruha. - dodao je Nedeljko.

Rukotvorske vještine bile su raširenije nego danas, iako i dalje postoje dobri ljudi koji se drže zanata kojeg su naučili u svom djetinjstvu. Danas to iskoriste kao 'ubijanje vremena' ili, pak, kako bi održali barem jedan dio starinskog načina života.