Predsatvljamo općine Brodsko-posavske županije. Početne podatke 'skidamo' s wikipedia.org, a u komentarima posjetitelja očekujemo ozbiljnu (i šaljivu) dopunu. Sve informacije dobivene od naših posjetitelja, za koje utvrdimo kako su točni, ugradit ćemo u članak. Dopuna podataka nije ograničena vremenom, a sve važnije informacije o zbivanjima na području općine rado ćemo objaviti, ako nam ih uputite e-mailom na sbplus@sbplus.hr.

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Dragalić imala je 1.282 stanovnika, raspoređenih u šest naselja: Donji Bogićevci - 76, Dragalić - 581, Gorice - 166, Mašić - 194, Medari - 211, Poljane - 54

Nacionalni sastav, 2001.
Hrvati - 1.022 (79,72), Srbi - 196 (15,29), Česi - 1, Mađari - 1, Ukrajinci - 1, ostali - 1, neopredijeljeni - 54 (4,21), nepoznato - 6 (0,47)

Uprava
Načelnik Općine: Zvonimir Karlik

Povijest
U povijesnim spisima iz 14. stoljeća (1334.) spominje se prvi put naselje Dragalić, pod vlašću viteškog roda Ivanovca. Nazivi naselja iz predturskog doba nisu poznati. Turci zauzimaju ove prostore 1544. gotovo puste, jer su se stanovnici povukli pred njima. Na vojnoj karti iz 1720., spominje se Dragalić kao Dragalitza pagus. 1730. selo je imalo sedam kuća, a stanovništvo se dalje naseljavalo, pa je po popisu iz 1760. imalo 35 kuća. U 19. stoljeću povećava se hrvatsko stanovništvo doseljenicima, a povoljniji uvjeti života donose povećanje broja obitelji tako da su očuvani starinački rodovi.

Dragalić je općinsko središte od 1928. - 1954., a u njemu su bili pošta, policijska postaja, poljoprivredna zadruga, mljekara, stovarište drvne mase, veterinarska stanica i ambulanta.

U Domovinskom ratu sva naselja su bila uništena i zapaljena kao i svi kulturni i vjerski objekti. Općina je ponovo osnovana 17. siječnja 1997., a prostire se na 59,5 km².

Obrazovanje
Prvi pisani trag o postojanju škole u Dragaliću, iz Hrvatskog učiteljskog doma od 5. ožujka 1915., Ivana Martinovića, o krajiškom školstvu, navodi se 1777. (trivijalna škola). 24. lipnja 1883. školu je pregledao kraljevski zemaljski ravnatelj Nikola Hadžić. Nakon 235 godine dugog školstva, upornošću mještana, škola ima osam razrednih odjeljenja s 120 učenika od prvog do osmog razreda. Nastava se održava osim u matičnoj školi u Dragaliću i područnom odjelu Gorice, dok ostali područni odjeli nisu u funkciji. Kultura

Kulturni život kroz povijest Dragalića bio je uvijek prisutan kroz rad mnogih društava, a najistaknutiji su bili "Mladi Hrvat" Dragalić, Prosvjetno pjevačko društvo "Zrinski" i Seljačka sloga.

Sport
Još davne 1938. i 1939., svirajući tambure i čuvajući krave na pašnjaku zvanom "Bejakovac" u Dragaliću se počeo igrati nogomet. Među prvim igračima bili su Alojz Kvočić, Stanislav Kvočić, Josip Krajačić, Đuka Samson i drugi... Nakon nekoliko godina Ivan Ribarić daruje zemljište zvano "Dudnjak", a marljivi mladići ga uredili, srušili dudove i pripremili za nogomet. Na inicijativu Mirka Marjanovića, 1947. održava se inicijativni sastanak nekolicine entuzijasta na kojem se osniva Nogometni klub "Mladost".

Općina Dragalić jedna je od najmlađih općina u Hrvatskoj. Nastala je 1997. godine dijeljenjem općine Gornji Bogićevci na dva dijela i obuhvaća njezin bivši istočni dio - naselja: Dragalić, Donji Bogićevci, Gorice, Mašić, Medari i Poljane. Dragalić se nalazi desetak kilometara zapadno od Nove Gradiške, u plodnom dijelu Posavlja, uz autocestu Zagreb - Lipovac, staru krajišku cestu i magistralnu prugu na kojoj se nalazi i željeznička postaja Dragalić. Iako je općinsko središte sa osnovnom školom, poštom i nekoliko trgovina, Dragalić je danas kao i ostala mjesta općine uglavnom seosko naselje.

Za vrijeme domovinskog rata Dragalić je, kao i ostala mjesta u općini, bio okupiran, spaljen i razoren, a stanovništvo prognano. Osim obiteljskih objekata, uništeni su i svi kulturni gospodarski, društveni i vjerski objekti. Posljedice rata su prisutne još i danas. Zbog blizine crte bojišnice minirano je oko 12 km² što čini 20 % ukupne površine današnje Općine! Odmah poslije oslobođenja počela je obnova kuća, uglavnom po tadašnjem vladinom programu obnove. Poslije su se u obnovu uključile i druge ustanove te međunarodne organizacije, u prvom redu JP Hrvatske vode, njemački Arbeiter-Samariter-Bund (ASB) i USAID.

U naselju je završena izgradnja vodovoda i plinofikacija cijele Općine. U tijeku je razminiravanje dijela poljoprivrednih površina, što bi znatno trebalo poboljšati mogućnost poljoprivredne proizvodnje i uređivanje industrijske zone. Kako se Općina nalazi se u području posebne državne skrbi građani, obrtnici i poduzeća se mogu koristiti nizom poreznih olakšica i s time Općina želi privući potencijalne investitore.

Broj stanovnika u naseljima Općine Dragalić od 1800. do danas

Ostala naselja Općine Dragalić

DONJI BOGIĆEVCI
Selo se nalazi između autoceste i rijeke Save, 10 km jugozapadno od Nove Gradiške, 3 km od Dragalića. Koncem 16, stoljeća, a i kasnije, Donji i Gornji Bogićevci bili su jedno selo. 1734. Donji Bogićevci (Inferiori Bogichevczij) su imali 29, a 1759. 30 pravoslavnih kuća.

MAŠIĆ
Selo se nalazi 4 km zapadno od Nove Gradiške i 4 km sjeverno od Dragalića. Spominje se u izvorima 1602. godine, a opisano je u komorskom izvješću 1698. kao villa Masichy. U tome opisu navode se i imena stanovnika: Novak Petković, Ninko Marković, Vuk Jovanović, Miho Prakolovac i druga. 1734. selo je imalo 20 pravoslavnih kuća, a 1760. 23 pravoslavne i 8 katoličkih kuća. U popisu se navodi i 16 katoličkih obitelji sa 75 članova, te njihovi kućedomaćini: Ivan Matošević (3, 11), Marko Pušilović (3, 13), Pavao Matošević (2, 12), Petar Samardžić (1, 5), Ivan Rošić (1, 4) i drugi. Pravoslavna crkva sv. Ilije sagrađena je 1858., a školska zgrada 1875. godine.

MEDARI
Selo se nalazi uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba, na rječici Trnavi, 6 km zapadno od Nove Gradiške, a 2 km sjeverno od Dragalića. U komorskom opisu sela 1698. među ostalim je zapisano: Ovo mjesto, i u osmansko doba, a i sada, nastanjavaju stanovnici-vojnici grčkog obreda. Navode se njihova imena: Srđan Vukasović, Jovo Miloević, Mlađan Damianović, Peter Knezević, Đuro Ivanović, Simo Sudar, Staniša Bošnjak i drugi. Medari su bili sjedište pravoslavne župe (crkva sv. Preobraženja) 1759. imali su 31, a 1779.-27, a 1809.-24 pravoslavne kuće sa 150 članova. Školska zgrada je sagrađena 1840. godine. 1837. Medari su s Trnavom imali 431 stanovnika, 391 pravoslavca i 40 katolika.

GORICE
Selo se nalazi na uzvisini između autoceste i rijeke Save, 8 km jugozapadno od Nove Gradiške, a 4 km južno od Dragalića. 1746. godine spominje se kako se u vinogradima, zvanim Gorice, nalazi kapela sv. Vida. 1760 zaštitnika mjesta koji se slavi 16. lipnja. 1760. na ovom posjedu starogradiškh franjevaca bile su 4 katoličke kuće, 5 obitelji i 18 katolika, te 9 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su Ivan Bunievac (1,4), Ivan Pušia,…

POLJANE
Selo se nalazi na rječici Trnavi 5 km jugozapadno od Nove Gradiške, 2 km jugoistočno od Dragalića. Ne spominje se u ranijim povijesnim izvorima. 1734. Poljane su imale 12 pravoslavnih kuća, a u izvješću 1746. navodi se i 12 katoličkih kuća, 14 obitelji i 74 katolika. Nešto kasnije (1758.) spominje se i drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana. 1760. Poljane su imale 19 pravoslavnih i 12 katoličkih kuća, 21 obitelj i 74 katolika. U tome crkvenom izvješću navode se i kućedomaćini katolici: Blaž Katić (2,6), Marko Pavišević (3,8), Mato Marošević (2,4), Mijo Ivanović (2,10), Ivan Krajačić (2,8), Mijo Katićić (1,4), i drugi.