Pamtim zgodu s početka devedesetih kao da se dogodila jučer. Kolega i ja sjedimo u bivšem uredu ĐĐ Tračničkih vozila (popularno zvanih "šinska") koji nije još bio u cijelosti preuzet od nasljednika ĐĐ Specijalnih vozila, kad onamo ulazi naš zajednički bivši kolega i užurbano pregleda ormare i police u potrazi za zagubljenim nacrtima sklopa građevinskog stroja. Nije ga našao. Zajedno sa dokumentiranim znanjima, izgubljena su i mnoga znanja pohranjena u glavama đurinih radnika koji su završili na burzi rada. Novopridošla plutokracija devedesetih nije pomela samo materijalne vrijednosti, nekretnine, strojni park i radna mjesta, već je dopustila rasipanje dobrog dijela onoga što se u poslovnoj teoriji zove „know how" , odnosno akumulirana znanja ili nematerijalne vrijednosti.

Od nositelja razvoja do kočničara

Istini za volju, gubitku know-howa prije toga znatno su doprinijeli voditelji raznih „info" službi unutar pojedinih poduzeća u tadašnjem Holdingu. Najčešće potpuno nekompetentni, ako su povremeno nešto i pohranjivali na mikrofilm ili mikrofiš, bili su savršeno rezistentni prema tada friškim digitalnim sustavima za pohranu podataka temeljenim na osobnim računalima. Točnije, uglavnom su bili protiv osobnih računala kao takvih, ali to je jedna skroz druga priča. Inače, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, ĐĐ IRC - Informatički i računski centar bio je, na neki način, ponos i nositelj razvitka informatike cijele regije. Idući prema sredini i kraju osamdesetih, njihov propust pravovremenog prepoznavanja novih tehnologija osobnih računala i lokalnih mreža koincidirao je i s propašću giganta.

ĐĐ ponovo zamašnjak?

Srećom po sadašnje rukovodstvo ĐĐ-a, danas postoje i u svijetu su već masovno u upotrebi sustavi za upravljanje znanjem (KMS - Knowledge Management System) koji su u praksi možda najbolje realizirani s dva tipa softvera: korporacijskim sustavima za upravljanje sadržajima i sustavima za učenje (Enterprise Content Management i Learning Management System). U navedenim sustavima pohranjuje se sve ono što se ne da izraziti konkretnim brojčanim vrijednostima, a što obično završava u ERP sustavima (ERP - Enterprise resource planning). Također, za efikasnu komunikaciju s drugom i nižim razinama upravljanja, nužan je suvremen komunikacijski softver tj. groupware.

No, za uvođenje pobrojanih sustava, koji danas uglavnom funkcioniraju u „oblaku", nužna je jaka računalna i mrežna (ICT) infrastruktura unutar grupacije. Zbog dijela izuzetno osjetljive proizvodnje, opasnosti od industrijske i drugih vidova špijunaže, smanjenja troškova, neovisnosti te zbog opetovano priželjkivane uloge giganta kao nositelja razvoja regije, bilo bi logično da se dio razvoja, ali i velika većina pogona i održavanja ICT-a odvija uglavnom vlastitim snagama – „in house" – u vlastitom računskom centru. Je li što napravljeno po tom pitanju?

Divizija informatika

Vrijeme prolazi, a čvrste i transparentne strategije izgleda nema. Prethodna uprava nije mnogo napravila po ovom pitanju. Točnije, potpuno su zanemarili ICT sektor. Oko nove uprave motaju se neke lokalne informatičke tvrtke, kontaktirano je nekoliko vanjskih savjetnika, ali vidnih pomaka nema. Nema nove ICT infrastrukture, sve je i dalje na vrlo niskom nivou.

U situaciji kada su studijski programi modernih strojarskih fakulteta prepuni informatike, elektronike, automatizacije i robotike, kada su nužna znanja i primjena novih tehnologija kako bi se zadržala konkurentnost, patuljak s ambicijama da ponovno postane gigant ne može si priuštiti ne osnivanje divizije informatika ili bar jakog internog odjela za informatiku. Takav informatički odjel morao bi zadovoljavati sve potrebe članica grupacije te uz to, dio svojih znanja, proizvoda i usluga, temeljenih na proizvodnoj i poslovnoj praksi, ponuditi široj zajednici i tržištu te i na taj način ĐĐ opet promovirati u glavnog nositelja razvoja cijele regije. Nikako se ICT, odnosno "živčani sustav i mozak" grupacije ne bi smio prepustiti upitnim privatnim tvrtkama koje danas jesu, a sutra nisu na turbulentnom hrvatskom tržištu.

Ostaje nam za vidjeti hoće li uprava grupacije u nekoliko sljedećih mjeseci reagirati na pravi način. Ne bude li značajnijih pomaka u ovom smjeru bit će to signal kako smo ponovo dobili nekompetentno rukovodstvo koje zastarjelim tehnologijama kani konkurirati modernom svijetu. Nadalje, ako je istinita apsurdna glasina kako je jedan od novouvedenih kriterija za zapošljavanje i dobna granica, onda je to zasigurno pokazatelj kako niti nova uprava ne drži previše do „know-howa" koji je još uvijek pohranjen u glavama mnogih Brođana, bivših zaposlenika ĐĐ.