SLAVONSKI BROD - Već tisućama godina dobro je poznata činjenica da je pas najbolji čovjekov prijatelj. Postoje o tome brojna istraživanja i potvrde o tomu kako pas čovjeku pruža bezuvjetnu ljubav. Nije mu važno je li njegov ljudski prijatelj bogat ili siromašan, bolestan ili zdrav, star ili mlad, uspješan ili ne... Različito od ljudi, njihova je ljubav uvijek iskrena, nepatvorena, oni se istinski raduju sreći svog ljudskog prijatelja, prepoznaju njegovu tugu i suosjećaju s njim, vide njegovu zabrinutost ili srdžbu. 

Nije ni čudno što često poželimo da ljudi poprime bezbroj puta dokazane osobine psa; ljubav, vjernost i iskrenost, posebice u novije vrijeme kada smo, robujući novoj tehnologiji, svakog dana sve otuđeniji. Sve manje se družimo, sve rjeđe nalazimo vremena posjetiti stare rođake, s prijateljima samo povremeno popiti kavicu, s djecom i unucima igrati se starih igara ili...

Sve te uloge u novije vrijeme na svoja je leđa preuzeo vjerni prijatelj pas, a njihovi vlasnici odnosno ljudski prijatelji najčešće izgovaraju kako je, u vrijeme bremenito raznoraznim problemima u društvu, upravo pas - najbolji antidepresiv.

Bezbroj je različitih priča i svakome je njegov ljubimac najdraži i najbolji, a tako razmišlja i gospođa Silva K. koja se već nekoliko godina druži s tri pomeranca i jednom maltezericom i ne može više zamisliti svoj život bez njih.

Kada se vratila u Slavonski Brod, nakon dugogodišnjeg rada u Švicarskoj, gdje je dalje ostala raditi njezina kćer, nabavila joj je na dar psa Nemu. "Rekla sam da meni ne treba pas.Odlučila sam konačno u Brodu uživati u mirovini, sama. Iako sam ga pomalo ignorirala, prije odlaska u Švicarsku, Nemo me opčinio svojom radošću. Čim otvorim oči ujutro... tu sreću koju je pokazivao nikada u životu nisam osjetila. Počela sam tolerirati sve njegove nepodopštine, a kada sam ga odnijela kćeri tek onda me uhvatila panika... što ću sad. Vratila sam se kući plačući i brzo sam morala naći novoga ljubimca. Prvo sam kupila maltezericu Miu. Kad sam je ugledala, bila je to ljubav na prvi pogled. Nakon toga stiglo je i društvo tri pomeranca, Boo, Hatschi i Hena, koji su mi potpuno ispunili život", priznaje Silva.

A njezini ljubimci privlače pažnju svima, posebice djeci, jer podsjećaju na plišane igračke. Zbog toga su očarali i Marka, Laru i Kiaru koji su se s njima došli poigrati. Premda uživaju u igri i vole djecu, ne vole baš da ih se tretira kao igračke ( pogotovo pomeranci) pa se zato ne preporučuju maloj djeci, savjetuju stručnjaci. 

Pomeranci (njemački patuljasti špic) potječu iz njemačke povijesne pokrajine Pomeranije, a prema nekim izvorima jedan od najstarijih uzgajivača ove pasmine bio je i Michelangelo. Prema legendi jedan pomeranac bio je uz njega dok je oslikavao Sikstinsku kapelu. Poznati vlasnici iste pseće pasmine bili su druge povijesne ličnosti poput engleske kraljice Viktorije, američkog predsjednik Theodora Roosevelta, a navodno su dva 'pomeranca' preživjela potonuće Titanika. 

Vole izaći van i družiti se s drugim psima, mada je svaki različit, kao i ljudi naime, svaki ima svoju osobnost.

"Hatchi mi nije prišao mjesec dana, držao se po strani i promatrao a Mia i Boo su se odmah udomaćili. Hena je priča za sebe. Ona ne voli puno društva. Dođe kad ona hoće i ne voli da ju itko dira. Ali sada je Hatchi kao krpa priljubljen, neće se maknuti od mene", veli vlasnica.

Zahtjevno ih je hraniti, čistiti, održavati, voditi brigu o njihovu zdravlju...i sve to košta, no to je, kaže Silva, zaslužila dugogodišnjim radom u inozemstvu i može si priuštiti.

"Čim ujutro otvorim oči počnem se smijati, jer skaču po meni,škaklje me, samo nose veselje...Nabavila sam ih zbog društva i oni su mi svakodnevna radost. Zato ih ne ostavljam. Najduže odem na tri ili četiri dana, i ostavim ih kod prijateljice, a kada se vratim to je nevjerojatna reakcija, istovremeno ljutnja što sam otišla i ljubav što sam se vratila".

Ova pasmina je vrlo inteligentna, brzo i lako uče i satima se znaju sami igrati, no društvo ipak vole više. Obožavaju se češljati i vrlo su čisti. Na povratku u stan, u što smo se svi uvjerili, sami čiste noge na postavljenom tepihu.

Zbog četveronožnih prijatelja koji pružaju socijalnu podršku i nude zajedničko bavljenje fizičkom aktivnošću, rezultati znanstvenih istraživanja zaključuju kako vlasnici pasa imaju smanjen rizik za srčani udar, pa udomljavanje psa, sugeriraju, može biti jako dobra odluka, posebice za ljude koji žive sami.