Završio je svoj životni put Šima Seletković-Matančev, svestrani glazbenik, istinski i neponovljivi narodni umjetnik, zborovođa, kapelnik, dirigent, učitelj tamburaša, „egedaša", harmonikaša, limenih i drvenih puhača, veliki promicatelj tamburaštva i slavonske tradicijske glazbe.

Malo je ljudi s ovih naših šokačkih i slavonskih prostora koje je svemogući Bog tako raskošno obdario glazbenim talentom i svakojakim umijećem, a još manje onih koji su taj božji poklon znali prepoznati, prihvatiti i pretočiti u neponovljivo djelo.

Naš „čika Šima", kako smo od ga svi mi, njegovi sljedbenici i prijatelji, od milja zvali, ostao je cijelog života neraskidivo vezan uz ove naše šokačke i slavonske prostore, sela i gradove, uz sve njegove žitelje, djecu, mladež i odrasle, dajući im nesebično cijelo svoje biće, radost glazbovanja i života, ne pitajući za pravu cijenu svoga znanja, glazbenog umijeća i životnog iskustva.

Premda po vokaciji, pozivu ili profesiji nije bio pedagog, mađioničarskom je vještinom okupljao djecu, mladež i odrasle oko sebe, pridobivao njihovo povjerenje, a oni su ga, bez pogovora, slijedili, slušali i od njega učili.

Stoga, i nije čudo da je 25. svibnja 2005. godine, na spektakularnom koncertu u Donjim Andrijevcima, za Guinissovu knjigu rekorda okupio rekordan broj tamburaških glazbenika, svojih bivših učenika, a tada vrhunskih tamburaša i istaknutih umjetnika i prvaka estrade.

Drugom polovicom četrdesetih i pedesetih godina minulog stoljeća, zahvaljujući „čika Šimi" i njegovom radu, Andrijevci su imali glazbenu sezonu, ansamble, zborove i orkestre na kojima bi im mogli zavidjeti i gradske sredine. Bio je kapelnik limene glazbe DVD-a, dirigent Tamburaškog orkestra KUD-a „Stjepan Živić", voditelj kombiniranog gudalačko-tamburaškog orkestra, dječjih tamburaških i harmonikaških orkestara, školskih pjevačkih zborova i obiteljskog zabavno-plesnog sastava.

Kako se dobar glas nadaleko čuje, tako je i za „čika Šimom" počela prava potjera, pa je izvjesno vrijeme podučavao mlade glazbenike i vodio njihove ansamble u Glazbenoj školi u Županji, u Vrpolju, folklorne svirače i pjevače u Bošnjacima, Starim Mikanovcima, Gundincima, Velikoj Kopanici, te u Orašju i Tolisi…

U cijelom njegovom glazbenom opusu posebno me se dojmilo njegovo sviračko umijeće na violini, na kojoj je bio prvorazredni narodni umjetnik.

Kultno mu je autorsko i interpretacijsko djelo „Šimin drmeš", biser šokačke, slavonske i hrvatske tradicijske glazbe, koje je na sreću uspješno prenio nekolicini svojih učenika.

Pisani su mediji zabilježili sve bitno što je radio, a elektronski su mediji pozorno pratili i prenosili programe zborova, orkestara koje je vodio.

Nagrađivan je visokim društvenim priznanjima, od Medalje za rad iz vremena bivše države, Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, preko Zlatnog grba Brodsko-posavske županije za životno djelo, životne Nagrade Festivala Hrvatske domoljubne pjesme, do nebrojenih diploma, svakojakih nagrada i diploma koje rese njegov obiteljski dom.

Skladatelj i muzikolog Julije Njikoš posvetio je nestoru slavonskih tamburaša Šimi Seletkoviću „Koncertni stavak za brač i tamburaški orkestar", u znak osobitog štovanja njegovog lika i djela.

Ovo je sjećanje u spomen „čika Šimi" tek mali i najmanji sukus neponovljivog životnog djela Šime Seletkovića-Matančeva.

Svi mi, njegovi prijatelji i učenici ostajemo mu zahvalni za vijeke vjekova!

Posljednji ispraćaj čika Šime Seletkovića je u utorak, 19. ožujka, u 16 sati, na mjesnom groblju u Donjim Andrijevcima.