SLAVONSKI BROD - Kada  iza sebe ostavimo veći dio života, neminovno se zapitamo jesmo li bili uspješni i koliko, može li se to uopće izmjeriti?

Nekima uspjeh znači stjecanje materijalnoga bogatstva, kuća na moru, skupi automobil, putovanja, drugima je to uspješna politička karijera uz koju je vezana i moć, za neke je uspjeh završeno visoko školovanje i uspjeh u struci, ili uspješan odgoj djece...

"Uvijek je pokazivao ono što je i govorio: kako u njemu živi dijete s babogredskih utrina, i taj duh je nesebično dijelio sa svima, sklon šali, pjesmi, igri, voli ljude oko sebe i svi su ga uvijek voljeli kao i sada."

No svi će se vjerojatno složiti s konstatacijom da uspjeh u životu znači biti voljen i prihvaćen u svojoj okolini, i to se relativno rijetko iskreno događa.

No jedan od takvih je zasigurno Đuro (Đuka) Knežević, Babogredac koji od rane mladosti živi u Slavonskom Brodu, koji je radni vijek proveo kao trgovac u Astri a starije generacije Brođana ga pamte po uslužnosti i ljubaznosti, koji  preko četiri desetljeća uživa u planinarenju, druženju ali i u radu.

Da se doista radi o osebujnom, u društvu uvijek rado prihvaćenom čovjeku koji donosi osmijeh i dobre vibracije, potvrđuje i proslava njegovog 80-tog rođendana, na kojoj se okupilo 80-etak mladih, starih ali i djece, onih kojima je Đuka  drag i koji su s njim  htjeli podijeliti trenutke sreće. Našla se u dvorani uža i šira obitelj, njegove bivše zaposlenice, planinari, prijatelji…a on oduševljen kao mladac ponovo je pokazao svoju zaigranu „dječačku" stranu, zahvalnost zbog iskazane topline i ljubavi, ali i radost, sreću na kojoj mu mnogi mogu pozavidjeti.

U razgovoru s nekima koji ga znaju preko pola stoljeća, mogu se čuti gotovo identične riječi; drag, spreman pomoći, veseljak, druželjubiv, dobar,obljubljen…

„Đuku poznajem od 1976.godine. Planinarsko društvo je tražilo zgodno mjesto gdje bi plaćali članarinu a  koje je svima poznato i sjetili smo se trgovine Astra u kojoj je većina kupovala planinarske cipele a Đuka je prihvatio prijedlog da se učlani u društvo i skuplja članarinu. Kao planinar od tada je jedan od najveselijih u društvu.Uvijek je pokazivao ono što  je i govorio kako u njemu živi dijete s babogredskih utrina, i taj duh je nesebično dijelio sa svima, sklon šali, pjesmi igri, voli ljude oko sebe i svi su ga uvijek voljeli kao i sada",  kazao je Karlo Franceško.

Od djetinjstva Đuku pamti također Babogredac Ilija Lešić, i pun je hvale. „Vrlo staložen, odmjeren, odličan u komunikaciji, uvijek bira prave riječi, mudar, ima karakteristike koje bih poželio i sam sebi, a s obzirom na njegovu vitalnost slavit će sigurno i 90. rođendan".

Đuka je u jednom mandatu bio i predsjednik brodskog planinarskog društva Dilj Gora, no neiizostavan je u svim akcijama, uređenju doma, okoliša, gradnji, "krečenju"...

Planinarka i Babogretka  Marica Petričević sjeća ga se još iz djetinjstva kao Đuku, po nadimku, -Todorova „Uvijek je bio „sto na sat", kao na federima, gdje god se što događalo uvijek je bio tu s osmijehom na licu, uvijek prisutan…uvijek puno radio za prijatelje i za društvo. Danas, nakon toliko vremena, mogu reći da je Đuka čovjek s velikom dušom".

Jednako lijepa sjećanja nose  i njegove radne kolegice Nada Alfeldi i Jela Grozdanić. Kao mlade djevojke, sa 17 i 16 godina došle su ravno iz školskih klupa raditi u trgovinu kod šefa, kojega i danas tako oslovljavaju. „Prekrasan je. Jako smo ga poštovale, nikada se za sve te godine nije na nas izderao, uvijek se odnosio prema nama kao da smo ravnopravni. I danas se družimo i osjećamo beskrajno poštovanje prema njemu", kazale su Nada i Jela.

Slušajući sve hvalospjeve i gledajući Đukinu i radost njegovih gostiju dok su ih svirkom i pjesmom zabavljali također prijatelji glazbenici koji ga cijene, vole i poštuju, neminovno se nameće misao kako nije važno ima li netko podeblji bankovni račun, kuće na moru, političku karijeru…uspješan je zasigurno onaj kojega sa 80 godina mladi i stari, obitelj, prijatelji, kolege… rado prihvaćaju i vole.