SLAVONSKI BROD / KLOKOČEVIK - Usprkos nastojanjima slavonskobrodskih volonterki da napuštene pse maknu s ulica slavonskih gradova i sela te im pronađu sigurne domove (najčešće izvan granica Lijepe Naše) kao i europskim uredbama koje se prisilno pokušava instalirati u hrvatsko zakonodavstvo, slabo su uočljivi pomaci i civilizacijski napredak u smislu odnosa prema životinjama.

Sramotan dio naše kulture i dalje podrazumijeva razne načine 'rješavanja' brige oko okota, bilo mačjeg ili psećeg. Sastojci za iskušani recept dobro su poznati: veća kartonska kutija, pet-šest štenaca/mačića (količina po volji), gepek, automobil, napušten dio ceste.

- Dana 19. listopada uočena je kutija sa štencima u kanalu na pola puta između Klokočevika i Trnjana, na pustom dijelu ceste. Kanal je toliko dubok da ne znamo kako je netko uopće uočio kutiju. Prema dojavi volonterima, bilo je sveukupno šest štenaca, od čega je njih troje u utorak završilo pod kotačima automobila. Cijela je cesta bila puna krvavih mrlja. Onaj tko je štence tu ostavio, znao je da nema šanse da prežive. Dio je to ceste na kojem se vozi jako brzo, bez zaustavljanja i u blizini nema kuća. Dvoje štenaca je pretragom terena pronašao žive i zbrinuo jedan mještanin, a za jednog se ne zna gdje je i kako završio. - za SBplus kazala je jedna od volonterki.

No, tu nije bio kraj teškim pričama o psima. Naime, posljednjih godinu dana pred Osnovnom školom u Klokočeviku boravio je još jedan napušteni pas, umiljat i bezopasan koji je ovaj tjedan pronađen čak deset kilometara od mjesta na kojemu je inače bio i to u strašnom stanju - prekriven masnim mrljama, razbijene glave i s metcima od zračne puške po tijelu. Nasreću, pas je operiran i zbrinut u veterinarskoj ambulanti Damira Milasa s kojim volonterke i inače uspješno surađuju prilikom spašavanja lutalica.

Ovom dijelu 'Europe', očigledno, nisu potrebne nikakve zakonske promjene niti azili za napuštene životinje, nego konačna promjena svijesti o odnosu prema svim živim bićima. Protivnicima obvezne sterilizacije ovakvi su slučajevi samo još jedan argument da je ponekad nužno ljude prisiliti na odgovornost represivnim mjerama. Posebice kada se radi o odgovornosti koju su sami izabrali i na koju su sami pristali.