SLAVONSKI BROD – Proteklog je tjedna u medijima objavljeno priopćenje Županijskog državnog odvjetništva o prodaji 15-godišnje djevojčice od strane roditelja i njenoj udaji za godinu dana mlađeg dječaka. Stravičan događaj koji je ispunio stupce velikog broja medijskih kuća u Hrvatskoj. Događaj za koji je gotovo nevjerojatno da se dogodio u 21. stoljeću. Tragom njega odlučili smo 'progovoriti' o ovome problemu koji je dotakao i područje Brodsko-posavske županije.

- Naš Ured rijetko prima prijave i obavijesti koje se odnose na maloljetničke brakove, primjerice, u 2020. godini imali smo prijavljen jedan slučaj u kojem su roditelji sedamnaestogodišnju djevojku prisiljavali na sklapanje braka uz naknadu. Također, iz medija povremeno saznajemo za osobito šokantne slučajeve u kojima su djevojčice žrtve „dogovorenih brakova" u kojima su nerijetko izložene i nasilju i iskorištavanju. – na upit SBplus portala odgovorila je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

"Takvo kršenje prava djece predstavlja teško kazneno djelo i diskriminaciju te se mora uvijek dosljedno sankcionirat i moraju se poduzeti sve raspoložive mjere da se djeca, zaštite od takvog nasilja i iskorištavanja. Kršenje ljudskih prava ne može se dopustiti pod izlikom da je riječ o „običajima" ili „tradiciji". Stoga je neprihvatljivo da se i u sudskoj praksi ponekad, kao olakšavajuća okolnost, uzima to da je riječ o romskoj zajednici ili da su djeca dobrovoljno pristala na brak."

Podatke iz Policijske uprave brodsko-posavske o broju slučajeva s kojima su oni upoznati nismo dobili do zaključenja ovoga članka, no prema izjavi koju je HRT-u dala ravnateljica slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb, Anica Gusak Krajnović, u sustavu se rijetko bilježe slučajevi prodaje djece radi sklapanja brakova.

Previše je i jedan takav slučaj

S jedne strane, rekli bismo, ohrabrujući podatak, s druge - previše je i jedan takav slučaj. Uz to, nažalost, postoje i slučajevi koje nitko nikada ne prijavi.

– Drago mi je da su se mediji počeli baviti ovom problematikom. Mi se u Ženskoj grupi Brod i u Sigurnoj kući nismo susretali s djevojkama koje su kod nas završile isključivo zbog prodaje ili maloljetničkih brakova. Ali kroz priču s njima vrlo brzo doznamo kako ima dio onih koje su se udale jako mlade. – kazala nam je Gordana Matanović, iz Udruge Brod - grupe za ženska ljudska prava, dodajući kako je vro važno utjecati na to da te mlade žene same smognu hrabrosti i prijavljuju ovakve slučajeve. – Pri tome i sustav mora voditi računa da tijekom istrage i ispitivanja dodatno ne traumatizira žrtve. – dodala je Matanović.

Pravobraniteljica za djecu iskazala je bojazan da pojava dogovorenih maloljetničkih brakova, pa i prodaje djece, često prolazi bez prijava i sankcija.

– Bojim se da ovakvi slučajevi, na neki način, u društvu prolaze „ispod radara" jer se ne prepoznaju pravovremeno kao kršenje prava djece. Naime, u praksi se susrećemo s pojavom da se dogovoreni maloljetnički brakovi prikazuju i opravdavaju kao dio „romskog običaja" i tradicije, što smatramo neprihvatljivim obrazloženjem, a na što upozoravaju i neki    predstavnici romskih udruga. Premda je to zabranjeno i kažnjivo, unutar romske zajednice i dalje se potajno „kupuju" malodobne djevojčice, najčešće ne starije od 15 godina, koje se često i protiv svoje volje moraju udati za muškarca kojeg su im odabrali roditelji. Takvo kršenje prava djece predstavlja teško kazneno djelo i diskriminaciju te se mora uvijek dosljedno sankcionirat i moraju se poduzeti sve raspoložive mjere da se djeca zaštite od takvog nasilja i iskorištavanja. Kršenje ljudskih prava ne može se dopustiti pod izlikom da je riječ o „običajima" ili „tradiciji". Stoga je neprihvatljivo da se i u sudskoj praksi ponekad, kao olakšavajuća okolnost, uzima to da je riječ o romskoj zajednici, ili da su djeca dobrovoljno pristala na brak, čime se zapravo podržavaju predrasude o romskoj zajednici i otežava položaj djece pripadnika romske nacionalne manjine.– istaknula je pravobraniteljica Pirnat Dragičević.

'Imam sreću što živim u Slavonskom Brodu'

Iako će na spomen ranog sklapanja braka, prodaje djece u tu svrhu i sličnih pojava, velika većina prvo pomisliti na Rome, pripadnici ove nacionalne manjine u Slavonskom Brodu, kažu, ne osjećaju se zbog toga diskriminirano. Tim više što u slavonskobrodskoj romskoj zajednici osuđuju svaku eventualnu prodaju djece, a sve češće i rano stupanje u brak.

- Ja imam 34 godine i do sada nisam čuo da je netko ovdje prodao dijete radi braka. Nisu to čuli niti moji roditelji. Ako pogledamo u prošlost, prije 50 i više godina i u hrvatskim selima se u mnogobrojnim obiteljima rano udavalo i ženilo, dogovaralo brakove. Vremenom je to iščeznulo. Srećom i kod nas mladi danas sve rjeđe razmišljaju o ranom stupanju u brak. Ima iznimki, ali kada se i pojave sve češće ih zajednica upozorava kako je prerano u brak stupiti sa 17, 18, 19 godina. Dakle, više gotovo i nemamo ranog stupanja u brak. 'Kupovina mlade' u tradicijskom smislu svedena je na pomoć u jelu i piću mladenkinoj obitelji ukoliko nisu u financijskoj mogućnosti ispratiti kćer. – kazao nam je predsjednik Romske zajednice mladih Hrvatske Milan Mitrović, ističući ovom prilikom kako on i njegovi sugrađani imaju sreću što žive u Slavonskom Brodu.

- U nekim drugim mjestima u Hrvatskoj situacija je teža, ali i odnos domicilnog stanovništva prema Romima je drugačiji. Mi smo sretni što živimo u Slavonskom Brodu, gdje smo prihvaćeni od većine građana i gdje u pravilu ne osjećamo diskriminaciju. Za neke stvari smo krivi i sami, jer mi svojim postupcima stvaramo sliku šire javnosti o nama. Kao uostalom i svaki drugi čovjek i skupina. – dodao je Mitrović, i sam otac troje djece.

 'Nema tih novaca za koje bi netko mogao kupiti moju djecu'

– Imam sina i dvije kćeri. Nema tih novaca za koje bi ih netko mogao od mene kupiti. Meni moji roditelji nisu birali za koga ću se vjenčati, neću ni ja svojoj djeci. Neka biraju srcem, a ja ću im pomoći koliko budem mogao. Oko kupovine kuće, stana, organiziranja svatova ako me budu uključili u to – govori Milan. No, dodaje kako je svjestan da, nažalost, mnoge pripadnice romske nacionalne manjine budu izložene zlostavljanju. Psihičkom i fizičkom. I to je ono protiv čega se Romska organizacija mladih bori.

– U sklopu organizacije imamo Forum teatar gdje su mlade Romkinje postavile predstavu u kojoj progovaraju o problemu dogovorenih brakova, rane udaje, tjeranja žene u kuhinju, zlostavljanja. One se tom predstavom bore i pokušavaju razbiti stereotipe te nailaze uglavnom na podršku zajednice. No, nažalost ima dio romskih lidera koji to ne gledaju normalno, nego osuđuju njihovu predstavu. A zapravo je njihovo ponašanje za svaku osudu. Jer te djevojke šalju poruku svojim sestrama, rodicama, prijateljicama da svoje obitelji žele stvarati same, odgajati ih u nekom drugom smjeru, okrenutom ka društvu u cjelini i opće prihvaćenim vrijednostima. Ne znam kako itko može biti protiv toga. – istaknuo je Mitrović.

To da dio problema za djecu i mlade Rome leži u dijelu romskog vodstva slaže se i pravobraniteljica:

„Važan doprinos u borbi protiv predrasuda i protiv iskrivljenih tumačenja o ranim brakovima kao prihvatljivim „romskim običajima" daju i brojni pripadnici romske zajednice koji poštuju i njeguju svoju kulturu, ali imaju kritičan odmak prema onim običajima koji su kažnjivi, i koji su za djecu iznimno ugrožavajući. Ističem važnost potpunog uključivanja romske djece u odgojno-obrazovni sustav od predškolske dobi, nužnost podrške redovitom pohađanju nastave i poticanja nastavka obrazovanja i na srednjoškolskoj i višim razinama. Podrška djevojčicama za ustrajavanje u školovanju mora biti jedan od prioriteta društva.

Pred zakonom bi svi trebali biti jednaki

Ponavljam da ni običajno pravo, ni pozivanje na dopuštenje roditelja, kad je riječ o tzv. „dogovorenim brakovima", ne mogu biti izgovor za ne postupanje prema odredbama Kaznenog zakona i nepoštovanje Konvencije o pravima djeteta. Okolnost da su počinitelji kaznenih djela na štetu djece pripadnici romske zajednice ne smije se tretirati kao olakšavajuća, niti se kaznene prijave smiju odbacivati pozivajući se na „specifičnost romskog načina života", budući da bi pred zakonom svi trebali biti jednaki. Svi počinitelji takvih djela, pa tako i Romi, moraju za to odgovarati, kako bi se zaštitilo djecu i kako bi se poslala jasna poruka da se kaznena djela na štetu djece neće tolerirati.

Upravo je prema prijedlogu tadašnje pravobraniteljice za djecu, u Kazneni zakon, 2011. kazneno djelo trgovanja ljudima uvršteno i sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, budući da su u našem društvu još uvijek prisutni ugovoreni maloljetnički brakovi. S obzirom na to da su, na neki način, dio tradicije određenih društvenih skupina, o njime se rijetko govori, pa čak i tolerira da se potajice kupuju djevojčice mlađe od 15 godine koje se protiv svoje volje moraju udati za starijeg muškarca odabranog voljom njihovih roditelja. Budući da je to oblik trgovine ljudima, takva je ponašanja nužno kazniti, a kad je počinjeno prema djetetu kazna može biti od tri do 15 godina.", poručila je pravobraniteljica.

Zakon je jedno, a praksa, nerijetko, nešto sasvim drugo. Zato, prije svega, kažu nam naši sugovornici, treba raditi na poštivanju i primjeni zakonskih odredbi, te voditi računa o tome da se žrtve dodatno ne viktimiziraju i traumatiziraju. No, bez jake i kontinuirane prevencije teško je očekivati pomake. Tim više što su, barem kada je riječ o romskoj zajednici, prema izvješću Minority Rights Group Europe (MRGE), Romkinje najranjivije „…u pristupu socijalnoj i zdravstvenoj skrbi te ostvarivanju osobnog razvoja, zbog inherentne rodne nejednakosti u tradicionalno patrijarhalnom društvu…'

Kontinuirano upozoravati na potrebu zaštite djece 

„S obzirom na sve to, mislim da je u javnosti potrebno kontinuirano upozoravati na potrebu zaštite djece od svakog spolnog iskorištavanja i zloupotrebe, podsjećati na različite pojavnosti kršenja prava djece, uključujući i trgovanje djecom. Također, odgojno-obrazovni sustav, ali i drugi sustavi u društvu (socijalna skrb, policija, zdravstvo i dr.) trebaju provoditi preventivne aktivnosti, te na primjereni način osnaživati djecu i mlade, pomoći im da razumiju i prepoznaju kršenje prava i ohrabriti ih da prijave nasilje i druga neprimjerena ponašanja kojima su izloženi. Osim toga, nužno je za djecu osigurati i savjetovališta i druga mjesta na kojima mogu dobiti pomoć i podršku, te u lokalnim zajednicama širiti dostupnost takvih usluga.

Mediji svakako mogu pridonijeti podizanju svjesnosti o ovome problemu i opasnosti za djecu, te mogu pomoći u informiranju djece i mladih o mjestima gdje mogu dobiti pomoć. Međutim, izvještavanje o pojedinačnim slučajevima, koji povremeno sablazne javnost, najčešće nije u interesu djece i ne pomaže stvarnoj zaštiti njihovih prava, već ih ponekad dodatno ugrožava povređujući njihovu privatnost i dostojanstvo. Dakle, slažem se s vašom ocjenom da je učinkovitije javnosti prezentirati pojavu i načine na koje se može i mora reagirati." putem SBplus portala poručila je Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Dakle ta javnost koju, uz institucije, čini i svatko od nas ne bi nikada ni pod kakvim uvjetima smjela zažmiriti nad bilo kojim oblikom nasilja nad djecom. Čak niti na jedno oko. Čak i kada nije riječ o, uvjetno rečeno, 'našoj' djeci. Jer zapravo sve su to naša djeca. Iskrena i nevina, koja slijepo vjeruju starijima, a koji svojim ponašanjem ponajviše utječu na to kakvi će oni sutra biti ljudi i roditelji.

Trgovanje ljudima
(1) Tko uporabom sile ili prijetnje, obmanom, prijevarom, otmicom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, davanjem ili primanjem novčane naknade ili druge koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor nad drugom osobom, ili na drugi način vrbuje, preveze, prevede, skriva ili prima osobu ili razmjenjuje ili prenosi nadzor nad osobom radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada ili služenja, uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa, ili radi njezinog iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju ili za sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, ili radi uzimanja dijelova njezinog tijela, ili radi njezinog korištenja u oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
U Kazneni zakon 2011. u kazneno djelo trgovanja ljudima uvršteno je i sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka. Budući da je to oblik trgovine ljudima, takva je ponašanja nužno je kazniti, a kad je počinjeno prema djetetu kazna može biti od tri do 15 godina.
Ovakve se pojave najčešće vežu uz romsku nacionalnu manjinu te se često u praksi toleriraju i opravdavaju uvriježenim običajima", međutim nedvojbeno je riječ o iskorištavanju i diskriminaciji romske djece. Imajući u vidu kako je u toj zajednici često riječ o neformalnom „romskom braku", to je potrebno sankcionirati kroz kazneno djelo Omogućavanja izvanbračnog života s djetetom pa će tako biti sankcionirana punoljetna osoba koja živi s djetetom mlađim od šesnaest godina, kao i onaj tko djetetu mlađem od šesnaest godina omogući izvanbračni život s drugom osobom ili ga na to navede, a u kojem slučaju se radi o roditeljima ili skrbnicima koji su to omogućili. Predviđena sankcija je do tri godine, a ako je navedeno djelo počinjeno iz koristoljublja, sankcija je od šest mjeseci do pet godina.
Također se i izvan romske zajednice događa da vrlo mlade djevojke, čak djevojčice, stupaju u spolne odnose sa starijim muškarcem, a u tom je slučaju odrasla osoba počinitelj kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom mlađim od petnaest godina, za koje se može izreći kazna od minimum tri do dvanaest godina zatvora. Upravo radi pooštrenja kaznene politike izmjenama Kaznenog zakona 2018. visina inkriminacije povećana je s jedne na tri godine.