POŽEGA - Posljednjih dana požeškom pješačkom zonom odjekuje pjesma, a za nju je zaslužan, ulični glazbenik, 29-godišnji Danko Trupinić koji je iz Cernika došao u Požegu kako bi razveselio požešku publiku.

- U Požegu me dovela jednostavno dobra energija, lijep dan, sunčano vrijeme i sunčano mjesto ulice. Inače sam iz Cernika mjesta pored Nove Gradiške. Požeška publika je jako stroga, odnosno ona je u današnje vrijeme, kako ja sada sviram ovdje na ulici kao ulični glazbenik, ne mislim direktno da je zahtjevna i stroga nego želim reći da su ljudi danas počeli slušati neku drugu vrstu glazbe. Nekakav repertoar koji ja izvodim su iz doba generacija koje su starije, čak, i od mene. Danas općenito ljudi slabo cijene glazbu, a što se tiče grada i duha kojeg ulice predstavljaju - jako je pozitivan. - za SBplus kazao je ulični glazbenik.

U mladosti, glazbu je dijelio na žanrove, a otkrio nam je kako je dijeli sada.

- Po slušanju doma, dijelio sam glazbu na žanrove, no sada ju dijelim na dobru i lošu. Naravno ako bih je mogao dijeliti. Uvijek je tu prisutan rock 'n' roll, blues, stari jazz, iz srednjoškolskih dana 'ex yu rock' je tu uvijek prisutan. Naravno tu su i druge vrste glazbe poput sevdaha i etno, pa do nekakvih ekstrema. U današnje vrijeme glazba se puno razgranala, imamo jazz metal kao vrstu glazbe što je naravno ljudima čudno jer to nikada nismo čuli. Kao da imate nekakvu kombinaciju jela koju nitko nikada nije probao pa su ljudi skeptični oko toga. Ono što osobno slušam je sve svjetsko. - pojašnjava.

Po struci ovaj glazbenik je instalater klime, no kako nam je kazao sada se bavi samo glazbom.

- Za sada se bavim sada samo glazbom, no inače sam programer i po struci instalater klime, ali glazba je 95 posto moga života. Kada se ne sviram i ne pjevam onda slušam glazbu. Bavim se glazbom već deset godina, a konkretno uličnom glazbom se bavim oko sedam. Sve je krenulo u Zagrebu iz nekakve zezancije i zapravo zadovoljstva. U početku je to bila 'gitara i šešir', no kako su godine išle shvatio sam da i u ulična glazba može napredovati. - otkriva nam.

Kako bi postao bolji, odlučio je 'proširiti vidike' te je kupio i adekvatnu opremu za to, a nakon sedam godina upravo to je i ostvario.

- Jednostavno taj feedback (hrv. povratna informacija) koji daju građani nazad je neprocjenjiv - ti njima sviraš, a oni ti prilaze. Naravno, neki prilaze kako bi dali nešto novca, neki kako bi poslušali pjesmu ili, pak, dali kompliment. Ljudi koji mi prilaze, radilo se o prijateljima ili poznanicima, znaju reći nešto u stilu da se ne ljutim, no nemaju ništa novca da mi ostave, a ja njima kažem da mi ne trebaju dati ništa - ja sam taj koji dajem. Moja pjesma nema cijenu. Jednostavno rečeno, moj cilj sviranja na ulici je da ljudima uljepšam dan. - uz osmijeh je zaključio glazbenik.