/ 46
4930
Prikaza
3
Komentara
SLAVONSKI BROD - "Imam ukupno osmero djece."; "Kod mene je smještena obitelj s dvoje djece."; "Ja sam tu došla po pomoć samo za ovog mladića, njegov brat je u Sisku.", jedan za drugim govorili su pripadnici Romske nacionalne manjine dok su tijekom današnjeg ranog poslijepodneva prilazili stolu Crvenog križa Grada Slavonskog Broda kako bi preuzeli humanitarnu pomoć koju su i za njih prikupili Brođani.
- Prikupljeno je ukupno dvije tone pomoći za ove ljude ovdje, od čega 1600 kilograma hrane - kazala nam je Mirjana Matanović, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa, koja je i sama došla nagledati podjelu pomoći.
- Imamo ovdje hrane, higijenskih potrepština, pelena za najmlađe, čak i slatkiša za djecu - rekla nam je dok smo ulazili u prostor dvorane Mjesnog odbora Josip Rimac gdje su volonteri Crvenog križa dijelili vrećice s pomoći.
- Meni ne treba hrana, ja bih odjeće. Nemam što obući. Ni ja ni djeca. Nismo ništa uspjeli ponijeti sa sobom - govori jedna od Romkinja koja je u Slavonski Brod stigla iz sisačkog romskog naselja Capraške poljane. - Ja bih trebala posteljinu i dušek ili spužvu za spavanje - dodaje druga. - Imamo i odjeće. I za odrasle i za djecu. Tu je i posteljina, vreće za spavanje, madraci. Samo recite što vam je potrebno i naši će vam volonteri to i dati - govorila im je Matanović dok su jedan po jedan ulazili u dvoranu po pomoć. Onima koji nisu mogli sami iznijeti dobiveno, pomagali su volonteri Crvenog križa.
- Kako zbog epidemije koronavirusa trenutno ne radim, čim sam vidio poziv Crvenog križa odmah sam se prijavio za volontiranje, jer sam slobodno vrijeme koje sam imao želio utrošiti u nešto korisno. A vjerujte teško je pronaći riječi kojima bi se opisalo zadovoljstvo kada nekome pomognete, pa makar i jednom vrećicom pomoći - u predahu između dodjele dva paketa kazao nam je volonter Crvenog križa 32-godišnji Bojan Kljajić.
On sutra već putuje u Sisak, kako bi se pridružio članovima Udruge "Šef kuha doma" koji tamo otvaraju drugi punkt za kuhanje hrane za 550 obroka dnevno. Taj drugi punkt bit će u Sisku. Nedaleko kojeg se nalazi Romsko naselje Capraške poljane iz kojih je, nakon potresa, u Slavonski Brod stigla čak 71 obitelj. S tog ih je područja u Brod stiglo više nego igdje drugo.
- Od 73 obitelji koliko ih je s potresom zahvaćenog područja stiglo u Slavonski Brod, čak 71 je smještena u Romskom naselju. Došli su samoinicijativno, ili po pozivu rodbine, a mi ćemo, i za njih i za druge dvije obitelji organizirati pomoć. Tko god da se prijavi, a većina je to učinila, dobit će donaciju u hrani, higijenskim potrepštinama, onome što im je potrebno - poručila je Matanović.
Imamo 290 novih sugrađana
Predsjednik Vijeća Romske nacionalne manjine Slavonskog Broda Nikola Destanović, kaže kako je i sam ostao iznenađen koliki je broj ljudi stigao u njihovo Naselje. - U petak smo imali tek nekolicinu obitelji koje su došle, a onda je u subotu počela pristizati velika količina ljudi. Gotovo da bismo to mogli nazvati organiziranim dolaskom. Odmah smo sazvali Vijeće i krenuli u popis, a kada smo shvatili da ovdje u Naselju imamo novih 290 sugrađana i sami smo ostali iznenađeni. U strahu da bi ih još moglo doći kontaktirali smo Grad te u suradnji s njima bili spremni aktivirati dodatne smještajne kapacitete, no do toga, barem za sada, nije došlo - kaže Destanović.
Ipak, dodaje, situacija u Romskom naselju daleko je od sjajne. - Slavonski Brod i Sisak dosta su povezani rodbinskim vezama, pa je sasvim normalno da su ljudi, kada su im rođaci pokucali na vrata, otvorili svoje domove i prihvatili ih, pružili utočište, podijelili koricu kruha. No, pitanje je koliko će ovakva situacija i ovakvo rješenje biti održivo - pita se Destanović, koji nam je najavio kako sutra putuje u Sisak s namjerom da izvidi situaciju na terenu. - Imamo informacija kako neke kuće i nisu toliko oštećene, pa ćemo vidjeti s tamošnjim predstavnicima Roma i gradske te županijske vlasti kakva je mogućnost povratka za one koji se imaju gdje vratiti. A oni kojima su domovi uništeni i nemaju mogućnost povratka, morat će prijaviti ovdje boravište kako bi o njima brigu mogle voditi institucije nadležne za to - govori Destanović.
Jer i njemu je jasno kako će se teško ovdašnje višečlane obitelji, od kojih su neki smjestili i više od 20 svojih rođaka ili poznanika, moći o njima brinuti. - Teško je. Ja sam primio 22 ljudi. Spavamo kao sardine na spužvama po podu, ali kome da kažem da ga neću primiti. Pa to je moj rod. Ima tu i djece. Svi su uplašeni. Trzaju se i na najmanji zvuk jer ih sve sjeća na traumu koju su prošli. Pa kako da ih ne primim - pita se Dragan Mitrović.
Upravo je strah, i to njegove tri i pol godine stare kćeri, bio razlog zbog kojeg se Dalibor Lukić sa suprugom Mirjanom i još jednom kćeri, starom tek godinu i pol dana, odlučio na dolazak u Slavonski Brod. - Bilo je strašno. Već nas je potres koji se dan ranije u rano jutro dogodio, dobrano uplašio, a onda je sutradan uslijedio taj u 12.19 sati. Kada je zatreslo izletjeli smo iz kuće bosi, uplakani. Kćer Larisa od tri i pol godine i sada se na svaki udarac trza i strah ju je - kazuje nam Daliborova supruga Mirjana, dok u ruci drži godinu i pol dana staru Lanu. S pomoći koju su dobili odlaze do Mirjaninih roditelja gdje su stigli prošli tjedan.
'Ubrzo ćemo se vratiti pa nek bude što će biti'
- Stigli smo prošlog utorka u kasnim večernjim satima i smjestili se kod punca i punice. Iskreno nije mi baš sjajno jer sam u Sisku ostavio svoje roditelje, brata i sestru, ali morao sam otići radi svoje djece. Moja kuća doduše nije skroz porušena, ima i onih koje su u puno gorem stanju i koje su sravnjene sa zemljom. Sve što želim je da se što prije vratimo. Seizmolozi govore da će potresi trajati još mjesecima, ali mi ne možemo toliko čekati. Ovdje nas je u Brodu puno, a i strah me je zbog koronavirusa koji je i dalje aktivan. Tako da se nadam kako ćemo što prije natrag - kazao nam je Dalibor. S njim se slaže i njegova supruga Mirjana. - Jesam ja tu kod svojih roditelja, ali tamo je naš dom. Bit ćemo ovdje još neko kratko vrijeme, da se dijete malo smiri i pokuša zaboraviti na stres koji je proživjela, a onda ćemo se vratiti pa nek bude što će biti - govori Mirjana.
Iako bi se i on volio vratiti, skorom povratku se ne može nadati i Drago Nikolić. On je iz Capraške Poljane stigao sa suprugom. - Sve nam je porušeno. Ništa nije ostalo od kuće. U potresu mi se sve srušilo na leđa, pa sada primam i injekcije. A tamo je bilo grozno. Prvu noć spavali smo vani, na kiši. Nismo se imali čime ni pokriti. Nismo imali ništa jesti. Bili smo uplašeni pa smo došli kod kćeri i zeta i tu smo u Slavonskom Brodu već pet šest dana - priča nam Drago dodajući kako ne zna koliko će još biti ovdje.
No, koliko god da ostaju za to vrijeme dok su tu pomoć im treba. I onima koji su došli i onima koji su ih primili. Stoga iz Crvenog križa Slavonskog Broda podsjećaju sve da humanitarnu pomoć mogu svakim radnim danom dostaviti u njihovo skladište na Bjelišu odakle se sortirano dijeli onima kojima je ona potrebna. Kako onima koji su i dalje na potresom zahvaćenim područjima, tako i onima koji su utočište i spas pronašli i ovdje u Slavonskom Brodu i okolici.
@Unior, jedina razlika je što Srbin, Hrvat, Bosanac, Slovenac, Amerikanac, Rus, Pigmejac ne pljačka po razrušenim kućama, ne presreće dobrotvornu pomoć i pljačka ih, ne dolazi u Petrinju i slika se ispred napuštene kuće i tvrdi da je to njegova,... Prikaži sve, stradala u potresu, a zapravo živi u Bjelovaru, ne slika se za novine jer djeca već danima spavaju autu i prehladila su se, a kampica koju su dobili je prljava i tako dalje i tako dalje...