SLAVONSKI BROD - Jutros smo se i službeno 'upoznali' s površinom na kojoj jedva čekamo započeti graditi kuću koja će postati naš dom - ne skidajući osmijeh s lica pričaju, gotovo u glas, Marijana i Mario Marijić koji su početkom ožujka ove godine s gradom Slavonskim Brodom potpisali ugovor o dodjeli zemljišta za izgradnju obiteljske kuće.

"Vani možda ima više mogućnosti, ali ovdje kod nas se život živi, nekako je sve, još uvijek, toplije, mirnije, pitomije. Želimo da nam djeca (4 i 1 godina) odrastaju igrajući se na dvorištu i na igralištu bez da smo u stalnom grču ili strahu što bi se moglo dogoditi, a to ćemo evo sad i ostvariti."

Bio je to korak Gradske uprave koji je ovu mladu obitelj zadržao u Brodu. - Suprug i ja imamo siguran i dobro plaćen posao. No unatoč tome jesmo razmišljali o odlasku u inozemstvo. Dobivanjem prilike za rješavanjem stambenog pitanja, što je bio naš najveći problem jer smo dugo godina živjeli u podstanarstvu, konačno ta ideja više nije nešto što nam se 'mota po glavi' - kaže nam Marijana dok stojimo na površini za koju će arhitekti, koje su unajmili, vrlo skoro početi raditi nacrte idejnoga rješenja.

- Mi smo još prije godinu dana počeli s planiranjem svog doma i tada smo krenuli s nekih 120 kvadrata, a sada smo došli do 180 bez garaže, no vjerujemo kako ćemo se zaustaviti na 200 sa terasom. Bit će to katnica s ravnim krovom, dvorištem uz koje se odmah nalazi i dječje igralište tako da vjerujemo kako će ovdje biti uistinu lijepo živjeti - pričaju Marijana i Mario dodajući kako su još pomalo nesvjesni činjenice da njihov san o vlastitom domu postaje stvarnost. - Ma i kad se zakopa prva kašika bagera ne znam hoću li vjerovati. Sve dok ne uselimo - smije se Marijana, koja je po struci psiholog. Fakultet je završila u Zagrebu, tamo je prve godine nakon faksa i radila, a onda je, kaže, ljubav prema rodnom gradu prevagnula, 'uletio' je natječaj i ona se vratila u Brod te zaposlila u TEP-u. Tamo je i upoznala supruga Maria, koji iz Broda nije odlazio ni za vrijeme studija. On je, naime, završio ovdje Strojarstvo.

- Znali smo mi jedno za drugo i od prije ali se nismo upoznali dok se nismo sreli u TEP-u gdje evo i danas zajedno radimo i gdje zapravo imamo sigurna i dobra primanja što je još jedan od razloga koji nam omogućava normalan život. Mi bismo vani s našom strukom posao, i to dobar, dobili vrlo brzo. No, to nam je uvijek bila zadnja opcija. Vani možda ima više mogućnosti, ali ovdje kod nas se život živi, nekako je sve, još uvijek, toplije, mirnije, pitomije. Želimo da nam djeca (4 i 1 godina) odrastaju igrajući se na dvorištu i na igralištu bez da smo u stalnom grču ili strahu što bi se moglo dogoditi, a to ćemo evo sad i ostvariti. Ovdje nam je dječje igralište gotovo kao produljeno dvorište - pojašnjava Marijana, svjesna da mnogi, zbog nesigurnih i malih primanja, ne mogu razmišljati na takav način, pa im je, kao i njenom bratu koji je posao tražio godinama, jedina opcija odlazak u inozemstvo.

Ipak, naglašava, ona i kada je razmišljala o 'odlasku trbuhom za kruhom' opcija povratka u Slavonski Brod nije bila upitna. - Uvijek bi se vratila u ovaj grad koji je baš po mjeri obitelji. Ni prevelik, ni premal'. Ovo naselje u kojem smo dobili plac isto tako je mirno i tiho, a opet sve je blizu, škola, vrtić, nadomak je gradu i uistinu, unatoč svemu, vjerujem kako ćemo kuću završiti u roku i ovdje živjeti sretno i razigrano sa svoja dva sina - govori Marijana.

Oni, kao i ostale mlade obitelji koje su potpisale ugovor o dodjeli zemljišta za izgradnju obiteljske kuće imaju rok od 18 mjeseci u kojem moraju započeti s gradnjom, a onda još toliko do useljenje i prijave na adresu. - Rekli su nam kako se dosta vremena izgubi na administraciju. Idejno riješenje bi trebalo biti brzo gotovo, rečeno nam je i da se građevinska dozvola, ukoliko su svi papiri u redu, dobije dosta brzo, no navodno zastoj nastaje u međuprostoru. No vjerujemo, kako nam je obećano za potpisivanja ugovora, da će nam u Gradskoj upravi pomoći u rješavanju papirologije u okviru svojih ovlasti. Za sve probleme i poteškoće na koje naiđemo, kazali su nam da im se obratimo kako bi nam pomogli riješiti ih - govore supružnici Marijić, nadajući se kako će sva papirologija, unatoč poznatom hrvatskom problemu s administracijom, u njihovom slučaju ipak proći glatko i na vrijeme. To na vrijeme za njih je rujan ove godine. Naime, tada se očekuje raspisivanje natječaja od strane APN za subvencionirane stambene kredite. - Pokušat ćemo to dobiti, hoćemo li uspjeti vidjet ćemo. Nadam se samo kako ćemo to stići ove godine, jer sada se doduše priča da će natječaj biti i iduće godine, ali kako se nikad ne zna što sutra nosi voljeli bismo to riješiti što ranije - govore ovi mladi, obrazovani ljudi koji na budućnost u Slavonskom Brodu gledaju s optimizmom. Kažu, svjesni su da za takav pogled imaju nešto više razloga od drugih, ali opet - dodaju - puno puta važno je bilo i vjerovati.

- Da nam je netko rekao da će biti ova opcija sa zemljištem ne bismo vjerovali, a evo danas stojimo tu na placu koji smo dobili. Novac koji smo uštedjeli sada umjesto za kupovnu prostora za gradnju mi ćemo uložiti u temelje. Bili smo dugo godina podstanari, sada smo preselili kod ženinih roditelja da bismo što više novaca uštedjeli. Jer to u konačnici znači manje kreditno zaduženje. Nismo mi tu uštedjeli velike novce, ali određeni iznos jesmo. Bez odricanja je teško - poručuju oboje, dodajući kako su danas oni nešto mlađi od njih nestrpljivi i sve bi odmah i sada. Bez razmišljanja što im sutra nosi. - Vi jednostavno rješavajući današnji problem morate misliti i o tome što on nosi sutra i hoćete li se s time moći i znati nositi. I koliko smo sretni zbog ovog zemljišta toliko smo suočeni i sa strahovima i tisuću pitanja na koje odgovore tražimo odmah, ne dozvoljavajući da nas radost trenutka zaslijepi pa da se sutra nađemo u problemu. Jer tek smo sada zapravo na početku. Puno je još koraka pred nama, ali pomisao na naše sinove koji će se bezbrižno igrati u dvorištu naše kuće daje nam snagu da idemo hrabro naprijed - poručili su Marijana i Mario sretni što nisu među onima koji su morali otići iz grada u kojem su rođeni odrasli. Oni će se do zadnjeg, kažu, boriti, da njihova djeca također odrastu ovdje.

To hoće li i ostati ovisit će o puno toga. Prije svega o sigurnosti radnog mjesta i primanja o čemu će i poslodavci i država morati početi razmišljati žele li obitelji poput ove slavonskobrodske zadržati u Hrvatskoj.