GOLOBRDCI - U jednoj od kuća u malom mjestu Golobrdci, nedaleko Požege, u Božićno vrijeme mijenja se sve, od čaša, šalica, stolnjaka do svakog najsitnijeg detalja. Svaka prostorija u kući pretvara se u božićnu bajku, baš kao i vanjski dio kuće. Ovog Božića na kući se nalazi oko pet tisuća lampica, nešto manje od prošle godine kada ih je bilo oko 6,5 tisuća. Na sami Božić obitelj nosi božićne majice, kape te se slikaju i svoju fotografiju šalju obitelji i prijateljima kao čestitku.

- S obzirom da sam odgojena u katoličkoj obitelji, Božić mi znači jako puno, meni se vjera temelji baš na tome otkako se Isus rodio pa do njegove smrti na križu. Znači slavim i to njegovo rođenje pa kao što se radujem rođenju svakog svog djeteta tako se i svake godine ponovno radujem rođenju djeteta Isusa. - kazala je za SBplus Terezija Ivanović

Za njegovo rođenje priprema se i uz uređenje cijele kuće. U mlađoj dobi dosta se pridavalo upravo tom uređenju, stoga je to uređenje za Tereziju postalo božićni običaj.

- Bor se nije kupovao, otac je uvijek išao u šumu i donio bi smreku. Majka je u nasljeđe donijela jaslice koje su već tada bile stare oko sto godina, bilo je ovaca, magaraca, tri kralja koji su išli na devama i kućica s lampicama. Bile su to one prve lampice koje su doslovce bile od šarenih sijalica i to se stavljalo na bor. - dodala je Terezija Ivanović

Jednu od obiteljskih tradicija zadržala je i dan danas, a to je božićni ručak. Na stolu stoji blagoslovljena svijeća te se mole prije jela. Naime, nije bit samog ručka, nego održavanje tradicije koju je naslijedila od svojih roditelja i koju prenosi na svoju djecu.

Među starim običajima bilo je i donošenje slame u kuću, a u nju su stavljali orahe i lješnjake koje bi djeca kasnije tražila po slami i kada bi ih našli bili bi presretni. Također, na badnju večer, na kockicu kruha stavili bi med te pojeli.

- Taj komadić kruha, tada je bio posebno sladak. - kazala nam je Terezija Ivanović.

Pripremalo se puno hrane, pečenka, domaći kruh, kolači, najviše oni suhi koji su mogli trajati i do Tri kralja.

- Kada bi se išlo s polnoćke svi iz sela išli bi kod nas, okupljali bi se u kući, jelo bi se i pilo i tako sve do jutra. Sve to meni je bilo prekrasno, jer su se ljudi družili. Toga danas nema, nema tog osjećaja Božića, one radosti. Gosti bi dolazili odmah ujutro, čak dok smo još bili u krevetu. To je bilo vrijeme i kada je bio bijeli Božić. - za kraj kazala je Terezija Ivanović.