Zbog čega mislimo da se nesreća neće sutra dogoditi nama. Zbog čega nismo spremni stati, ponuditi pomoć, makar to bio poziv hitnoj i bodrenje, riječ utjehe do dolaska stručnjaka. Ne zato što je ne pružanje prve pomoći kod primjerice prometnih nesreća kazneno djelo za koje je zapriječena i zatvorska kazna od jedne do tri godine, nego zato što je to ljudski.
SLAVONSKI BROD - Ne sjećam se točno datuma, ali znam kako je bilo božićno vrijeme. Automobilom sam, sa šogorom i suprugom u visokom stupnju trudnoće, išao do svojih roditelja kada nam je ulicom koja vodi od Osječke prema Klisu u susret naišao automobil čiji je vozač u jednom trenutku, na mjestimice zaleđenoj cesti, izgubio nadzor, prevrnuo se i sletio u kanal. Automobil se prevrtao i gužvao kao kutija od šibica, mislio sam kako su posljedice sigurno najtragičnije, no niti trena nisam dvojio stati i pomoći - priča Krešimir, dodajući kako je to bilo prije dosta godina, ali da se još sjeća svakog detalja.
Krešimir je u više navrata pomagao unesrećenima iz prometnih i kaže ne razumije one koji su, u slučajevima o kojima se zadnjih dana govorilo u zemlji, prošli pokraj stradalih kojima je pomoć bila potrebna bez da su im je pružili.
Pomagali su i on i šogor, čak i trudna supruga. Stao je vozač još jednog automobila u kojem su dvojica mladića stradale s teškim ozljedama odvezli na hitnu. - Srećom svi su se oporavili. No nikada si ne bih mogao oprostiti da nisam stao i pomogao - dodaje Krešimir, kazujući kako je kao mladić pomagao unesrećene izvući i iza automobila koji je bio sletio pred njihovu kuću. Prošlo je od tada godina i, kaže, hvala Bogu, da nije od tada naišao na prometnu, ali da jeste sigurno bi stao i pomogao. Tim više, naglašava, ne razumije one koji su, u slučajevima o kojima se zadnjih dana govorilo u zemlji, prošli pokraj unesrećenih kojima je pomoć bila potrebna.
Potpisnici ovih redova prije nekoliko godina pozlilo je u Ulici Petra Krešimira IV, kod nekadašnje Revije. Iznimno velika aritmija, nesvjestica, uz sve to i strah od onoga što joj se dogodilo 'iz vedra neba'. Sjedila sam par minuta na stepenicama, pokušavala se smiriti, a onda držeći se za zid doslovce oteturala do liječnice u Horvatovoj. Prolazili su ljudi, ali nitko nije upitao je li mi dobro, vjerojatno misleći kako sam pijana. Ali ne trebaju li i takvi ljudi pomoć? O onima koji su doživjeli nesreću da i ne govorimo.
Prije svega pet dana, u samo par sati razmaka, dvije su osobe u zemlji napisali statuse o ljudskoj humanosti i ljudskoj bešćutnosti. Igor Skoko u 21.18 sati tog 14. rujna napisao je kako je na cesti ugledao čovjeka koji leži. Priskočio mu je u pomoć dok je u desetak minuta, koliko je čekao dolazak hitne koju je pozvao, pokraj njih prošlo stotinjak automobila i 20-ak pješaka a da nitko nije upitao kako je i treba li pomoć.
"Za dva momka i curu od nekih 18-19, to je čak bila situacija i za malo podjebavati (nešto u stilu što si zalega diži se). Pa jebote je li problem stati pitati čovjeka treba li mu pomoć? Okrenuti broj hitne? Košta 10 min vremena, a možeš nekome život spasiti... Zaista ne razumijem kako možeš proći kraj nekoga tko leži i nesuvislo priča bez da ti padne napamet da bi mogao pomoći...", napisao je Skoko.
Sličan status samo par sati ranije u 00.53 objavila je Violeta Jelić iz Siska, koja je bila svjedokinja prometne nesreće na zobilaznici kod Velike Gorice, a koja se u svom statusu zapitala "Ljudi, koliko zaista ima pravih ljudi?". Naime, u toj prometnoj nesreći ona je, kao i stradali vozač, imala sreću da je naišla na nekolicinu onih koji su zadržali čovjeka u sebi i stali pomoći unesrećenom. Ostali su prolazili automobilima kao da se ništa nije dogodilo. Liječnica, dva radnika, vozač i ona su stali i bili spremni pomoći i pomogli.
"Ostali su samo prošli! Ja sam svaki dan na autocesti i svima su nam potrebni LJUDI!”, podsjetila je na kraju svog statusa Violeta.
I uistinu, zbog čega mislimo da se nesreća neće sutra dogoditi nama. Zbog čega nismo spremni stati, ponuditi pomoć, makar to bio poziv hitnoj i bodrenje, riječ utjehe do dolaska stručnjaka. Ne zato što je ne pružanje prve pomoći kod primjerice prometnih nesreća kazneno djelo za koje je zapriječena i zatvorska kazna od jedne do tri godine, nego zato što je to ljudski. Zato što je to čovječno, što sutra mi, naše dijete ili netko blizak mogu biti s druge strane ove priče. Stoga drugi puta, kad naiđete na prometnu nesreću, osobu koja treba pomoć, starijeg čovjeka koji je pao, prisjetite se toga da ne znamo što nam sutra nosi, zastanite i pružite pomoć. Ljudski je, a valjda je negdje u nama, unatoč svom crnilu svakodnevice, ipak ostalo zrnce ljudskosti koje čeka da proklija. Pomozite mu da izraste, da se širi...
