POŽEGA - Poznata i nagrađivana osječka književnica Ivana Šojat (51), autorica je velikog broja romana, zbirki priča i poezije koja je prije dva dana gostovala u Gradskoj knjižnici Požega gdje je govorila o cjelokupnom književnom opusu uključujući i nedavno objavljeni roman „Štajga ili put u maglu".

U razgovoru za SBplus, ova je književnica izdvojila upravo posljednji u nizu roman na koji je izrazito ponosna, no koji govori o ne tako veselim detaljima života u ovom vremenu.

- Štajga govori o Vinkovcima, vinkovačkom kolodvoru, odnosno, o cijeloj Slavoniji i njezinu propadanju, iseljavanju ljudi, zapuštenosti,… Tome svjedočim iz dana u dan jer živim u Slavoniji i gledam kako sve propada, iz tog razloga odlučila sam sve 'staviti na papir'. - za SBplus kazala je autorica.

Otkrila nam je i što ju je 'navelo' na to da se prihvati spisateljske 'zadaće' te što još radi osim pisanja.

- Ne znam odgovoriti na to pitanje. Čovjek se s tim jednostavno rodi. U vrlo ranoj dobi krenula sam pisati i nastavila do dana današnjeg. To je poziv - bez toga se ne može. No, moram reći da nisam samo književnica, pišem i prevodim književna djela s francuskog i engleskog jezika. Uz sve to, radim u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku kao urednica kazališnih izdanja. - kazala nam je književnica, dodajući da kada nešto voliš onda sve uspiješ posložiti jer važan čimbenik za sve je ljubav - kada nešto ne voliš, onda to ne stižeš raditi.

O autorici
Ivana Šojat rođena je 1971. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman Šamšiel, 2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman Unterstadt, 2009., osvaja nagradu za književnost Vladimir Nazor (2010.), nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolji roman (2010.), nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo zavičajne tematike (2010.) i nagradu Josip i Ivan Kozarac za knjigu godine (2010.).
Roman Ničiji sinovi izašao je 2012., Jom Kipur 2014, a Ezan 2018.
Objavila je zbirke priča Kao pas, 2006., Mjesečari, 2008., Ruke Azazelove, 2011., i Emet i druge priče, 2016., eseje I past će sve maske, 2006., te zbirke poezije Hiperbole, 2000., Uznesenja, 2003., Utvare, 2005., Sofija plaštevima mete samoću, 2009., i Ljudi ne znaju šutjeti, 2016.
Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i MathiasaÉnarda. Živi i radi u Osijeku.
Izvor: fraktura.hr