/ 18
3267
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Kao dio projekta naslova „Ženskom stranom književnosti" koji je osmislila Darija Mataić Agičić, u „ženskoj večeri" brodsku je Gradsku knjižnicu posjetila 47-godišnja hrvatska književnica, autorica četrnaest naslova, Ivana Šojat.
Brodskim je čitateljima došla predstaviti svoja djela te je o svakom progovorila barem nešto, izdvojivši povijesni roman „Unterstadt". priču o građanskoj obitelji njemačkih korijena u Osijeku, kao djelo koje ju je vinulo u više sfere književnosti.
- Ne dijelim književnost na mušku i žensku, nego na dobru književnost i manje dobru. Kada uzmete knjigu, ako je ona dobra, vi ne biste trebali znati je li ju napisao muškarac ili žena. Ipak, mnogi moje teme gledaju kao 'muške' pa imam više čitatelja nego čitateljica. U svojim djelima bavim se poviješću, ratovima, seciranjem osobnosti, rubnim slučajevima i teškim sudbinama. - za SBplus kazala je Ivana.
Osebujna Osječanka, osim po svojim djelima, drugačija je i po tome što se sa samo dvadeset godina neustrašivo i dragovoljno prijavila u vojsku te sudjelovala u Domovinskom ratu. naprasno prekinuvši studij matematike i fizike kako bi postala članicom HOS-a.
- Nama braniteljima ukradene su najljepše godine. Dok smo mi žrtvovali ono najvrijednije, svoje živote, drugi su rat iskoristili kao zavjesu za prijevaru stoljeća. U ratu prestaju vrijediti svi civilni zakoni, a za najstrašnije zločine poput silovanja i ubojstva nitko ne biva kažnjen. Ta vremena nikada neću zaboraviti. Što više vremena prolazi od smrti mog tadašnjeg dečka koji je i sam još bio dijete i od pada Vukovara, to su sjećanja bolnija. Taj je mladić imao godina koliko danas ima moj sin. - progovorila je kratko autorica o najgorem razdoblju svog života kazavši kako su branitelji danas jako osjetljivi na priče o tom vremenu te kako su upravo oni najglasniji žrtvovali najmanje, dok oni ranjeni i najviše oštećeni stoje postrani i šute.
Prisjećajući se rata spomenula je i „nasjedanje ljudi na ideologije" koje su krive za mnogo toga što se devedesetih događalo na našim područjima napominjući kako „Zlo nije rogato i ne leži u paklu, nego je među ljudima", a s obzirom na to da se radi o kategoriji koju često pogrešno shvaćamo, dopuštamo mu da se širi.
- U Haagu bi trebali sjediti novinari RTS-a (op. a. Radio televizija Srbije) koji su svakojakom propagandom nabacivali mrak ljudima na oči. To ne smijemo nikada dopustiti, trebamo ostati ljudi, gledati da pred nama uvijek stoji čovjek od krvi i mesa, sa svojim strahovima i željama, bez obzira na to je li Srbin ili Hrvat. - poručila je Ivana očito želeći ukazati na izmanipuliranost tadašnje, ali i današnje javnosti. Nakon posljednjeg istupa Vojislava Šešelja, spomenula je, mnogi su joj Srbi poslali ispriku, ali to medijima nije zanimljivo.
Ivanu Šojat, svjedočila je danas u Slavonskom Brodu i sama, nazivali su svakakvim imenima. Ovisno o temama koje je obrađivala, jedan je dan bila 'ustašica', drugi 'partizanka', a već treći protivnica svega hrvatskog. Zbog toga što je toliko puta nepravedno etiketirana, ona sama ne dijeli ljude prema općim standardima te je, stoga, kao jedna od rijetkih takvih, razočarana svime što se Hrvatskoj događa u poslijeratnim godinama.
- Politika u Hrvata izrodila se u nešto što ona nikako ne bi trebala biti. Ona bi trebala biti časna, a ovo što gledamo svakodnevno - prepirke i izmišljene sukobe, izmišljene tenzije dok narod gladuje, dok je očajan i ponižen, to je sramotno. To nije ta politika koju smo nekoć gledali, politika koja je nastala u Grčkoj imala je daleko uzvišeniju svrhu. Ovdje se sve svelo na osobne interese, javni je interes odavno usmrćen u nas, ali nadam se da ćemo ga reanimirati. Oni koji imaju moć moraju shvatiti da će im biti jako dobro samo ako narodu bude bolje. - osvrnula se književnica i na trenutno stanje u društvu.
Osim „Unterstadta", ostala Ivanina djela, dostupna i u brodskoj knjižnici, su zbirka poezije „Ljudi ne znaju šutjeti", kratke priče „Emet i druge priče", roman „Jom Kipur", roman „Ničiji sinovi", novele „Ruke Azazelove", novele „Mjesečari", zbirka poezije „Sofija plaštevima mete samoću", eseji „I past će sve maske", kratke priče „Kao pas", zbirke poezije „Utvare", „Hiperbole" i „Uznesenja" te roman „Šamšiel".