SLAVONSKI BROD - Mnogima je poznata činjenica da su Hrvati u prosjeku pretila nacija, ali neka mjerenja u vezi s tim opet neugodno iznenade. Istraživanje iz 2019. pokazalo je još jednom da je u Europskoj uniji ovo problem „pandemijskih“ razmjera. Radi ilustracije, navedimo da i zemlje koje su najviše „fit“ imaju visok udio odraslih osoba koje muči prekomjerna težina - Italija 46 posto, Francuska za jedan postotak više. U svim ih je ostalim zemljama EU preko 50 posto, a najviše u Hrvatskoj i na Malti, čak 65 posto.

- To je pošast u cijeloj Hrvatskoj. Začudilo me da ni u jadranskom dijelu, unatoč mediteranskoj prehrani, situacija nije bolja. Statistike govore da debljina muči i djecu u školi itd. - bio je dobro obaviješten Šimo Đurđević, diplomirani kineziolog. Prema statistikama, ovaj problem u Hrvatskoj ima svako treće dijete. 

Koji god bio razlog „podbačaja“ mediteranske prehrane kod Dalmatinaca i Maltežana, prehrana je važan, ali ne i jedini čimbenik kojim čovjek utječe na svoju težinu, i svi su povezani. 

- Kad sam bio mlađi, bio sam u jako dobroj formi, bavio sam se sportom. Nakon odigrane nogometne utakmice mogao sam odmah odigrati još jednu. Pazio sam što jedem, ali kad su došle neke druge dužnosti i obveze, nisam više mogao. Dođeš kući, jedeš obilato, ne biraš što... To je utjecalo na povišenje šećera u krvi i još neke probleme - prisjetio se naš sugovornik dana kada je počeo obavljati više funkcija, među njima i brodsko-posavskog župana te saborskog zastupnika. Napuštanje zdravih navika i njegov „fajterski“, sportaško-političarski organizam izdržao je do neke granice, a onda mu je, kako je rekao, poslao „upozorenje“, dovoljno ozbiljno da se tim navikama barem donekle vrati.

- Ugrađen mi je stent. Otad ne jedem previše masne i slatke hrane, nastojim je izbjegavati, što bih preporučio i drugima. Treba paziti što se u organizam unosi jer u nekom trenutku može biti kasno - istaknuo je bivši župan.

On će navedeni režim prehrane morati znatno postrožiti ako želi izići iz „crvene zone“. Naime, kako je pokazao izračun, njegov tzv. indeks tjelesne mase (BMI) iznosi 31.9, što premašuje preporučeni raspon Svjetske zdravstvene organizacije za Europljane, od 18,5 do 24,9. Konkretno, da bi dosegnuo barem gornju navedenu granicu, trebao bi „skinuti“ još 22 kilograma. S obzirom na okolnosti, nimalo lak zadatak.

One su pak naklonjenije Kristini Begić, koja je u ranim dvadesetima, zbog čega joj je rješavanje suvišnih kilograma pošlo za rukom. Zapravo, suvišnih po njenu uvjerenju, jer je po BMI-u (22.8) i prije toga imala normalnu tjelesnu težinu, ali treba napomenuti i da BMI nije ipak, u tom smislu, apsolutan niti jedini pokazatelj.

I.B.

- Trenutno imam 59 kilograma, a cilj mi je „doći“ na 55.

Kad to postigne, BMI će joj biti niži za 1.6, a samim tim i rizik od raznih oboljenja sveden na minimum.

Neki pak u svemu tome, indeksima, dijetama, vježbanju, disciplini, vide nepotrebno „mučenje“ i pretjerivanje, koje čovjeku uskraćuje neke životne užitke.

- Meni višak kilogramima ne predstavlja nikakav problem. Nikad se time nisam opterećivala niti ih pokušavala „skinuti“. Bolje je biti malo „puniji“ nego mršaviji. Za sve je kriva modna industrija, koja mladim ženama nameće ideju da moraju biti mršave i imati umjetne „adute“. Je li to u redu? Vole li to uopće muški? - argumentirala je neformalno Nada Cvitković, čiji je BMI - sama je to predvidjela i bez računanja - viši od preporučenog.

Iako bi se pristup ove gospođe u zreloj dobi mogao činiti preopuštenim, možda je baš ta neopterećenost, u umjerenim dozama, zapravo poželjna i korisna jednako kao uravnotežena prehrana ili fizčka aktivnost. Jer, ne zaboravimo, ljudski um i tijelo neraskidivo su povezani „koordinirano“ određujući zdravlje pojedinca i njegovu kvalitetu života.