SLAVONSKI BROD - Primirje koje su na Božić 1914., u jeku najžešćih borbi, ispoštovala oba „smrtna neprijatelja“ Britanci i Nijemci, ušlo je u legendu i probudilo nadu da je u Europi od „tanatičkih“ sila, koje su je vijekovima razdirale, ipak jači „eros“ humanizma, tolerancije i napretka. Za europski identitet važno je i pozivanje na kršćansku tradiciju i korijene, koje do izražaja posebno dolazi u ovo vrijeme godine.

Više od sto godina kasnije, ratni se scenarij u Europi, jednoj od predvodnica zapadne civilizacije, nažalost, ponavlja, ali bez božićnog primirja. Apel ruskog patrijarha Kirila, bio on formalan i ciničan, kako tvrde Ukrajinci, ili kršćanski iskren, nije zaživio, te su Rusi i Ukrajinci, dva donedavno bratska, kršćansko-pravoslavna naroda, jedni na druge pucali čak i jučer, na dan „roždestva Hristova“.

- Da bi se primirje ispoštovalo, obje strane trebaju imati razumijevanja. Bilo bi najbolje da sa sukobima stanu potpuno. Pravoslavna Crkva svaki rat smatra bratoubilačkim, ne samo spomenuti nego i one koji su se dogodili na prostoru bivše Jugoslavije. Aktualni rat nitko nije očekivao, ali, eto, kako se kaže, vrag je došao po svoje, umiješao prste gdje ne treba. Prvenstveno je tome kriva politika. O tim stvarima ne odlučuemo mi koji ne želimo rat, nego oni koji iz njega izvlače korist - osvrnuo se slavonskobrodski „prota“, Ratko Gatarević, na jedan od najvećih potresa unutar pravoslavnog svijeta.

Lokalni izazovi i problemi

Iako smo sugovornika sreli na liturgijskoj „ispomoći“ ovdašnjoj romskoj zajednici, on je prije svega svećenik Srpske pravoslavne Crkve i njenih vjernika. Posljednji popis stanovništva pokazao je, međutim, da su nepovoljni demografski čimbenici desetkovali i tu skupinu.  

- Najviše nas je zadesilo iseljavanje. Prvo je mnogo ljudi otišlo nakon rata, a onda je došao i odlazak, uglavnom mladih, „trbuhom za kruhom“. Ostaju stari, koji, kada umru, ostavljaju prazne kuće, što je problem koji nije snašao samo naš narod nego i grad, županiju, pa i cijelu Hrvatsku. Od Donjih Andrijevaca do Lužana nekoliko je parohija u kojima je 340 domova naših vjernika. To je činjenično stanje danas - objasnio je Gatarević kako se broj Srba, jedne od najstarijih etničkih zajednica u Brodsko-posavskoj županiji, unazad tri desetljeća gotovo prepolovio te danas, s 2170 pripadnika čini 1,67 posto ukupne populacije županije.

Ovom protojereju, što će reći „prvom među jerejima“, tj. svećenicima, djelovanje dodatno otežava činjenica što nisu ni svi pripadnici srpske nacionalne manjine religiozni, barem ne praktično. Još su manje to, objašnjava, pripadnici romske zajednice.

- S romskom zajednicom ovdje imamo jako dobru suradnju. Posjećujemo ih koliko možemo, najviše na Svetu Petku, njihov najveći blagdan. Ali s druge strane, na primjer, vjeronauka u školi nema zbog određene jezične barijere, ali još više jer odrasli, roditelji nisu naročito privrženi Crkvi te dolaze uglavnom na krštenje, vjenčanja i slične prigode. Vjernici jesu, ali ne praktični. Odatle onda i slab interes djece iz njihove zajednice za školskim vjeronaukom.

Crkva treba crkvu

Optimizma ipak ne nedostaje, pa se Srpska pravoslavna Crkva, usprkos svim problemima, dala u gradnju hrama u Štamparevoj.

- S tim smo započeli prije pet godina, no radovi se odvijaju etapno zbog nedostatka sredstava. Nedavno je izvršen veći zahvat i sad čekamo donaciju da crkvu pokrijemo. Nešto novca dobijemo od Grada, sto tisuća kuna godišnje. Neke nekretnine koji su SPC-oduzete u vrijeme komunizma vraćene su, ali u vidu novčanog obeštećenja, pa smo i to iskoristili za izgradnju crkve. Ukupan projekt njene izgradnje košta 3,5 milijuna kuna, a mi smo dosad uložili milijun i pol kuna. Sve je sada dodatno usporeno zbog „abnormalnog“ poskupljenja materijala, a prije toga i pandemije - kazao je, dodavši da bi pokrivanje crkve, ovim tempom, moglo biti završeno za godinu-dvije.

Kada sv. Georgije, zaštitnik ove crkve, konačno svojim kopljem ubije „aždaju“ inflacije i ostalih nedaća te crkva otvori svoja vrata, bit će to, smatra Gatarević, značajan trenutak za ovdašnju pravoslavnu zajednicu.

- Imamo kapelicu preko puta glavne Pošte, ali nekako svi čekaju da dođu baš u crkvu. Vjerujem da će ona privući veći broj vjernika, ali to neće biti lako jer se mnogo njih udaljilo od Crkve još u vrijeme komunizma. I u Slavonskom Brodu vjernici su većinom stari ljudi. Ovom ih prilikom stoga pozivam sve da dođu u kapelicu, kasnije i crkvu, jer je važno da se molimo Bogu, jednom i istinskom.

Političari i 'običan' narod

Za život svake manjinske zajednici od velike je važnosti odnos s većinskim narodom. Nedavni posjet srpske delegacije Zagrebu, uključujući i predstavnike hrvatske manjine u Srbiji, jedan je u nizu pokušaja da se poboljšaju često „klimavi“ srpsko-hrvatski politički odnosi.

- To je lijepo za čuti i vidjeti. Da su takvi susreti češći, bilo bi bolje objema zajednicama, i srpskoj u Hrvatskoj i hrvatskoj u Srbiji. Politika bi trebala snižavati tenzije. Rat se, nažalost, dogodio, ali moramo to jednom ostaviti iza sebe i nastaviti s normalnim životom, bez obzira na nacionalnost. Narod s tim nema problema, ali političari su ti koji zakompliciraju stvari kad im je to potrebno.

Ratko Gatarević nije samo „prvi među svećenicima“ nego i stavrofor ili „krstonosac“. Križ koji nosi oko vrata najveće je priznanje za protojereja, do kojega dolazi dugogodišnjom predanom službom.

- Rodom sam iz Bosne, iz Brčkog. U Hrvatskoj sam već više od dvadeset godina, a u Slavonskom Brodu, gdje sad živim, od 2011. Prije toga služio sam u Požegi i Pakracu.

Dugo je to vrijeme, dovoljno da ostvari i ono na čemu bi mu neki katolički kolege, kojima je to zabranjeno, mogli pozavidjeti.

- Oženjen sam i otac troje djece, a imam i troje unučadi. Dio pravoslavnih svećenika živi u celibatu kao i katolički, a ženiti se možemo, tj. moramo prije nego se zaredimo. To je dakle preduvjet ako želite postati svećenik. Ili kako mi u šali kažemo: „Pop se ne ženi. Prvo se moraš oženiti da bi bio pop.“