SLAVONSKI BROD - „Svi te uvijek pitaju imaš li karijeru, brak, kuću, kao da je život nekakav popis namirnica. Ali nitko te nikad ne pita jesi li sretan“ - kazao je tragično preminuli holivudski glumac Heath Ledger (1979. - 2008.), široj publici najpoznatiji po ulozi, ispada znakovito, negativca s umjetnim osmijehom, Jokera.

Sreća, kojoj je u svijetu posvećen današnji dan, na koncu je možda jedino pravo mjerilo vrijednosti života u najširem smislu. Velikim je dijelom - „nasreću“ - subjektivna stvar, ali ona nije samo filozofski ili psihologijski pojam, kako bi mnogi pomislili. Naime, svake se godine provodi sveobuhvatno istraživanje World Happiness Report te na temelju njega rangiraju svjetske nacije.

Tako je možda najznačajniju titulu već petu godinu zaredom osvojila Finska. To ne može biti slučajno, a zašto su u prosjeku najsretniji građani baš ove zemlje - unatoč crnoj statistici o visokoj stopi samoubojstava - više je razloga, odnosno kriterija, koje u obzir uzima spomenuto istraživanje, npr. očekivani životni vijek, percepcija korupcije u državi, obiteljski odnosi, financijska situacija itd.

Hrvati u ovim istraživanjima stoje relativno dobro. Primjerice, 2021. među ukupno 149 zemalja zauzeli su 59. mjesto, popevši se na popisu usprkos pandemiji. Nas je zanimalo kako toj statistici doprinose Brođani - prepuštaju li se pesimizmu, kojemu su pomalo skloni, ili na ovu složenu temu gledaju iz više uglova.

Jednu mlađu ženu zatekli smo kako u parku, razgovarajući opušteno s prijateljicom, „jednim okom“ prati razigranog sina. Mnogi bi već u ovoj sceni prepoznali dovoljno razloga da se na Ledgerovo pitanje odgovori potvrdno.

- Danas sam sretna. Zašto? Prije svega jer smo moje dijete i ja zdravi, što je privilegija koju mnogi nemaju. Možemo se mi „tješiti“ novcem ili nečim drugim, ali mislim da bez zdravlja nema ništa. Također sam sretna jer imam prijatelje - potvrdila je spomenutu pretpostavku Sandra, napomenuvši da je osjećaj sreće, na kraju, možda najviše stvar čovjekova stava i razmišljanja - na koje, za razliku od mnogo toga, može utjecati.

- Mislim da mi sve to oblikujemo u svojoj glavi. Ovisi dosta o tome kako ćemo se u nekoj situaciji postaviti, a ne o samim okolnostima. Kad je čovjeku teško, ne bi trebao klonuti. Previše se fokusiramo samo na negativno, zaboravljajući mnogo toga dobroga oko sebe. Prvo, dakle, treba „posložiti“ svoje razmišljanje, a to vam je najlakše ako ste okruženi ljudima koji razmišljaju pozitivno, ljudima koje voliš i koji vole tebe. Život je prekratak i, kada to shvatiš, naučiš cijeniti te ljude, bili to roditelji, djeca, partner… S njima je ići kroz život lakše, i u najtežim trenutcima - bila je inspirativna ova Brođanka kojoj se sreća osmijehnula i na još jednom planu.

- Više sam godina živjela izvan Broda, ali sam se naposljetku vratila. To mi jako znači, pogotovo jer znam da mnogi naši sugrađani nisu te sreće da ovdje mogu živjeti, naći posao i sl.

Trbuhom za kruhom krenuo je još davno, kao mladić, Zdenko Brajković.

I.B.

- Radio sam preko trideset godina u Njemačkoj, u jednom gradiću u blizini Stuttgrata. Zaradio sam dovoljno, imam dobru penziju, ali nije sve u tome. Naravno, novac je bitan, od nečega moraš živjeti, ali, recimo, ondje stalno osjetiš da nisi „njhov“. Korektno se Nijemci prema tebi odnose na poslu, ne mogu reći, i cijene tvoj rad, ali izvan toga… ti si njima nitko. Čovjek je sretan samo u svojoj državi - kazao je ovaj ogorčeni stolar, koji je vrlo rano u Njemačku „povukao“ i djecu, sina i kćer.

- Šta da rade ovdje? U Hrvatskoj samo gledaju kako da te prevare i ukradu. Da se razumijemo, nije ni u Njemačkoj „bajka“, ali to su ipak ozbiljniji i političari i država. Ne znam kako bi bili sretni da su ostali u Brodu. Ja sam se ipak vratio, a kad vidim što se sve događa, ponekad pomislim, možda bolje da nisam… Ipak, drago mi je da što sam cijeli radni vijek novčano pomagao svojima, kome god sam mogao.

Zanimljivo da ovaj stariji gospodin, koga smo, po procjeni, smjestili u osmo desetljeće života, nije u receptu za sreću sam spomenuo jednu stvar.

- Zdravlje? Važno je, naravno. Meni je 88 godina i, hvala bogu, kao što vidite, bez problema se krećem. Mnogi se „prevare“ u vezi s mojom dobi - kazao je, dodavši da je tajna možda u tome što se u mladosti dugo bavio nogometom.

Ne kaže se, uostalom, bez razloga da bolestan čovjek ima samo jednu želju. Pritom dob uopće nije važna.

I.B.

- Sretan sam jer sam prije četiri mjeseca imao operaciju tumora. Na vrijeme je otkriven i sve se uspješno završilo. To mi je dalo veliki vjetar u leđa - kazao je Zoran Kovačević, navevši kao najvažnije stvari za sreću, pored zdravlja, obitelj i prijatelje.

- Našu obitelj činimo supruga i ja. Djecu nemamo, ali su najvažnije povezanost i poštovanje. Prijatelja čovjek ne može imati mnogo, nego svega nekoliko, i to je sasvim dovoljno. Onaj koji kaže da ih ima mnogo zapravo ima mnogo poznanika. Mislim da su te stvari potrebne za sreću. Ljudi trče za novcem, autima, kućama... to ne ide.