SLAVONSKI BROD - „Prijetili su nam demonima ako im ne damo desetinu primanja, kontrolirali su nam i privatni život...“, „Vidjeli su nas dvoje blizu crkve, odmah su utjecali na to da se veza raskine. Ona mi je došla, raskinula je u suzama. Kasnije sam saznao da su iz crkve vršili pritisak. Ispitivali su me, govorili mi satima da sam nemoralan,...“ - samo su neke od kritika koje su nekadašnji vjernici putem medija uputili pentekostno-karizmatskoj crkvi Riječ Života i njezinu utemeljitelju i voditelju u Hrvatskoj, osebujnom pastoru Damiru Šićku Aliću.

Upravo je on inicirao kupovinu prostora u Slavonskom Brodu i osnivanje Romske crkve Kršćanskog centra Riječ Života koju vodi pastor Darko Glešić, zajedno sa suprugom Blankom.

Tako je slavonskobrodska crkva postala jedna od 15 takvih sličnih diljem Hrvatske koje zajedno okupljaju oko 1500 vjernika. Posljednji Popis stanovništva, pak, pokazuje kako u Hrvatskoj danas živi oko 10.000 protestanata.

Sinoć smo imali priliku prisustvovati nedjeljnom susretu vjernika te snimiti sve što se događa u obiteljskoj kući pretvorenoj u radni prostor crkve Riječ života. Moderne i vesele pjesme, glasne karizmatske propovijedi, igre za djecu u posebnim prostorijama, osobni razgovori,... - sve je to ono što je drugačije od uobičajenog misnog slavlja na koje su vjernici na ovim prostorima naviknuli. Oni koji podupiru i slijede rad pastora Glešića, iznijeli su nam svoja osobna iskustva - različita i posebna. Donosimo ih u nastavku.

- Naišla sam na jednu dragu osobu koja mi je tako posvjedočila da sam se predala Gospodinu. Bila je to jedina osoba od koje sam dobila ljubav. Lijepo se prema meni ponašala, nije joj smetalo što sam Romkinja,... a mnogima je to smetalo. Imala sam punu podršku, pomoć, posvjedočila mi je da Bog svu moju gorčinu može očistiti. Ja sam povjerovala. Isprva sam bila sumnjičava. No, krenula sam hrabro, došla sam u zajednicu i uvjerila sam se u sve što mi je ta osoba rekla. Dobila sam ljubav i podršku. To me najviše privuklo. Što god sam trebala, pronašla sam tu. Najvažnije od svega je podrška i neodbačenost. To sam tu našla. I vjera u Isusa koja me izvukla iz blata. Puno ljudi kaže da sam se promijenila nabolje. - iskreno i hrabro u kameru je ispričala Ljilja Radić iz Slavonskog Broda.

- Već sam 12 godina spašen. To znači da sam prihvatio Isusa u svoj život. Dotad sam išao u crkvu i mislio da sam super, ali tada sam shvatio da me Bog voli i da mu je stalo do mene, da to nije vršenje zakona, nego da je u mom srcu nešto zbog čega želim ugoditi Bogu, odnosno, činiti ono što je dobro. Na jednoj sam propovijedi osjetio Božje prisustvo, osjetio da Bog želi da mu se predam i da se odreknem krivih stvari. - kazao je tridesetogodišnji Matija Muhin iz Dugog Sela koji aktivno djeluje u radu crkve te 'iz daleka' često pomaže slavonskobrodskom pastoru.

Matija se osvrnuo i na nedavne kritike.

- Ljudi nisu savršeni. Dolazak u crkvu ne garantira da te netko neće povrijediti. No, ako do toga dođe, pokušaj to raščistiti s tom osobom. Naš život je u pitanju. Ako ne pazimo sami na svoj život, ne možemo paziti na druge. Ako ne možeš to riješiti, ne znači da trebaš otići. Crkva je obitelj, a iz obitelji se ne bježi samo tako. Može te netko razočarati, no to je opet povezano sa svačijim osobnim očekivanjima. Ako volimo Boga, trudimo se u ljubavi pristupiti drugima.

- Naš pastor došao je 2016. godine. U domu mog strica Roberta okupljali smo se i molili zajedno. Potom smo unajmili kuću za službu i molitvene sastanke. Uključio sam se u rad, fotografiram, snimam, tehnička sam podrška, vodim internetsku stranicu i molitveni sastanak utorkom kada se molimo za naselje i naš grad. Želimo da ljudi imaju živi odnos s Bogom. Ne samo u tradicionalnom smislu - „rodio sam se u toj crkvi pa njoj pripadam“. Ljude ne zovemo ovdje, nego im pomažemo da dožive susret s Bogom. - ispričao nam je Čedo Todorović iz Romskog naselja „Josip Rimac“.

- Zabavno mi je raditi s djecom. Dolazimo petkom ili subotom. Roditeljima je drago što dolazimo. Na sigurnom smo i nismo na ulici. Volimo pomagati teti Blanki. Trenutno osmišljavamo priredbe za Božić. - kazale su nam 13-godišnja Lana Mitrović i 11-godišnja Beatrice Todorović koje tek otkrivaju vjeru, odnosno, pokušavaju procijeniti je li to ono za čim tragaju.

Romi u Slavonskom Brodu - statistički - čine 2,21 posto stanovništva. Popis iz 2021. godine pokazuje da ih je tu trajno naseljeno oko 1100, no stvarne brojke su u najmanju ruku duplo veće jer veliki broj njih živi 'bez papira', odnosno, neprijavljen. Suvišno je naglašavati da je, osim što se radi o manjini koja se bori s brojnim problemima i društvenim teretima, riječ o iznimno osjetljivoj i ranjivoj skupini koja nerijetko treba i traži institucionalnu zaštitu u brojnim pitanjima. No, jedno od njih NIJE i vjerska opredijeljenost jer - sudeći već po šarolikosti vjerskih zajednica aktivnih u Romskom naselju Slavonski Brod - jasno je da pritom svatko bira ono što mu odgovara ili, pak, nasljeđuje ono što su izabrali njegovi roditelji / bake i djedovi. Stoga je i odgovornost sudjelovanja odraslih osoba u bilo kojoj vrsti vjerskih obveza, zapravo, na njima samima. Sve do onog trenutka dok im netko - i zakonski - ne čini nešto nažao. Nasreću, crkva koja se još razvija u Slavonskom Brodu takvih iskustava i problema nema, ali itekako može učiti iz onoga opisanog na početku ove priče.