SLAVONSKI BROD - Nestanak pokoje kune, a još manje lipa s mobilnog računa, teško da bi itko primijetio. Ovo su međutim otkrili neki korisnici usluga teleoperatera Bonbon zahvaljujući pokušaju da aktiviraju neki od ponuđenih paketa (za razgovore, SMS-ove, internet i sl.). To im, u nekoliko navrata, nije uspjelo zbog, kako je glasila obavijest operatera, nedovoljnog iznosa na računu u tome trenutku.

- Htio sam aktivirati jednu uslugu za 30 kuna, koliko sam točno i imao na računu, jer sam toliko bio uplatio nekoliko minuta ranije. Zahtjev je odbijen jer, odjednom, nisam imao 30, nego malo više od 29 kuna, u svakom slučaju nedovoljno za aktivaciju. Prvo sam pomislio da sam to potrošio na kakav SMS ili internet, no isti mi se problem javio i kasnije kad poruke nisam slao, a internet „ugasio“ - požalio se jedan Bonbonov korisnik, koji je potom, kao i drugi kojima se ovo dogodilo, da bi željenu opciju aktivirao, morao uplatiti još jedan bon.

Iako se objašnjenje „misterioznog“ nestanka novca nazire u ovom posljednjem, naš je sugovornik ipak zatražio očitovanje Službe za korisnike.

- Trudili su se utvrditi razlog, ali kad smo „ispucali“ sve opcije, i s internetom i sa SMS-om, rekli su da će istražiti o čemu se radi, a nestali novac bio je korektno vraćen.

U opisano su se požalili i pojedinci na društvenim mrežama i forumima, navodeći različita objašnjenja Službe za korisnike. Ta „neusuglašenost“ ostavlja mogućnost dvjema opcijama: ili u Bonbonu zaista ne znaju uzrok ili je riječ o nečasnom marketinškom triku. Iako nijedna operateru ne ide na čast, ova druga će zasigurno prije izazvati nezadovoljstvo korisnika.

Rečenicu automatske sekretarice „Vaš iznos na računu nije dovoljan“ čuli smo i sami, no sa Službom za korisnike imali smo manje sreće. Do objavljivanja ovoga članka, odgovor od teleoperatera nije stigao, dok su telefonski pozivi u više navrata, zbog zauzetosti linija i predugog čekanja, bili neuspješni.

Povremenim nestankom nekoliko kuna, nijedan korisnik „neće propasti“, ali će, s druge strane, teleoperater itekako profitirati, što od samog tog iznosa, koji se, pomnožen s brojem korisnika, pretvara u milijune, što zbog dodatnog bona koji će korisnici morati nadoplatiti. Ovo potonje znači da će oni, za „pokrivanje“ nekoliko lipa manjka na računu, potrošiti nekoliko desetaka kuna. Takva „računica“ navodi na pomisao o svjesnom „lovu u mutnom“, dakako uz utemeljenu pretpostavku da korisnici, čak i ako je  otkriju, neće biti baš toliko „iziritirani“ da prijeđu drugom pružatelju usluga. Ili će ih naprosto biti premalo da bi ozbiljnije umanjili opisanu dobit.

Borba teleoperatera za potencijalne klijente na trižtu je opaka, ali za profit uvijek „najopakija“, posebno u kriznim vremenima. To ipak nije opravdanje za „nefer igru“ kompanija koje ionako, i u „najtežim“ godinama, zahvaljujući „organskoj“ potrebi za njihovim uslugama, zgrću milijarde kuna. Dakako, ovo je samo jedna pretpostavka.