Projekt „Tiha snaga godina“ u Okučanima starijima od 55 godina donosi prostor za druženje, učenje i aktivno sudjelovanje u zajednici, ali istodobno otvara pitanje tko ostaje uz starije kada obitelj više ne može biti jedini oslonac.
OKUČANI - Dolazim stalno na radionice, na vježbaonicu. Volim crtati i bojati. I kad nema radionica, ja crtam. Ja sam takva, volim pričati. Posebno bih izdvojila naša druženja. Ima jedna gospođa koja je nepokretna, pa je obilazimo svi, razgovaramo, da ne osjeti da je sama. Kuhamo si kavu, čaj. Uživam i uživamo. - kaže nam 69-godišnja Vera Golub, koja je prije nešto više od dva mjeseca došla u Dom za starije i nemoćne osobe „Dragi bližnji” u Okučanima.
Ivana Barišić / PlusPortal
U Verinim riječima možemo osvijestiti što aktivno starenje zaista znači. Ne radi se samo o tome da stariji ljudi imaju čime ispuniti vrijeme, već i o tome da se mogu nekome obratiti, s nekim razgovarati, nešto naučiti i osjećati da su još uvijek dio svoje zajednice.
No, što se događa s čovjekom kada se smanji broj svakodnevnih obaveza, kada se sužava krug ljudi i prilika za sudjelovanje u životu zajednice?
„Svrha je pokazati da starost nije kraj, nego novo životno poglavlje”
Upravo je smanjenje socijalne isključenosti i usamljenosti ljudi starijih od 55 godina jedan od razloga zbog kojih je Dom „Dragi bližnji“ postao partner u projektu „Tiha snaga godina“.
Od svibnja 2026. do svibnja 2028. provodi ga Zaklada Marija de Mattias iz Zagreba. Uz Dom „Dragi bližnji” iz Okučana partner u ovom projektu je i Udruga „Budi uz mene“ iz Nuštra. Projekt je financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda plus i državnog proračuna, u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021.–2027.
Naše sugovornice Sanja Šimić i Petra Benko, zadužene za provedbu projekta, upoznale su nas sa sadržajem i rezultatima dosadašnjih aktivnosti, ali i s konkretnim izazovima koji podsjećaju na stvarnost koja stoji iza pitanja dostojanstvenog starenja.
Ivana Barišić / PlusPortal
- Svrha je pokazati da starost nije kraj, nego novo životno poglavlje u kojem čovjek može spoznati nešto novo na svim poljima, ali i prenositi svoja životna iskustva mlađoj generaciji. - naglasila je Sanja Šimić, koordinatorica projekta i sociologinja u Domu.
Projektom, ističu, žele ponuditi nešto više od povremenog druženja – prostor za stjecanje novih znanja, ali prije svega osjećaj da i dalje mogu učiti, stvarati i doprinositi, kako vlastitom životu, tako i svojoj zajednici.
Ivana Barišić / PlusPortal
- Želimo da korisnici steknu određene vještine i iskustva koja će kasnije moći samostalno nastaviti primjenjivati. Isto tako, želimo zadržati njihov interes za učenje, za aktivnosti koje im pomažu da ostanu mentalno i fizički aktivni te nastave razvijati vlastite interese i sposobnosti. - objašnjava Šimić.
Petra Benko, socijalna radnica, dodaje kako je jedan od ciljeva projekta proširiti mrežu poznanstava među starijim osobama te ih osnažiti kako bi znale gdje i na koji način mogu doći do informacija koje su im potrebne.
- Stariji ljudi često su jako usmjereni na sebe i svoje probleme. No, projekt nije zamišljen samo kao niz aktivnosti za korisnike Doma. Želimo otvoriti sadržaje i ljudima iz zajednice – umirovljenicima i osobama starijima od 55 godina. U konačnici, želimo potaknuti sve sudionike da ostanu aktivni i sudjeluju u životu mjesta u kojem žive. - kaže Benko.
Najteže je napraviti prvi korak
Nije svatko spreman odmah izaći iz svoje rutine i uključiti se u nešto novo. Benko otvoreno govori o tome da kod dijela korisnika na početku postoji otpor.
- Nekad je prisutan otpor, barem u početku. Ima ljudi koji su proaktivni, ali to je dio njihove osobnosti. Život ih je natjerao da budu takvi. Godine bolesti i nemoć učine čovjeka malo pasivnijim. - ističe.
No upravo se taj početni otpor, dodaje, često promijeni kada ljudi osjete što im aktivnost donosi.
- Nakon radionice znaju reći da su se opustili, da sat vremena nisu razmišljali o svojim problemima ili da nisu ni znali da mogu nešto nacrtati ili napraviti. To im godi. Nasmijali su se, nešto su napravili. Nekima su neke aktivnosti zaista nove u životu. - dodaje.
Radovi korisnika već se koriste za uređenje Doma, posebno uoči blagdana. Naizgled mali rezultat tako postaje važan kad čovjek vidi nešto što je sam napravio i vidi da je njegov rad dio zajedničkog prostora.
- To utječe na njihovo samopoštovanje. Kada vide da su nešto izradili, da su dio nečega, dobiju osjećaj vrijednosti. - kaže Šimić.
Od radionica i vježbanja do pomoći u svakodnevnom životu
Projekt uključuje kreativne radionice, grupno vježbanje i rekreaciju, izlete i posjete, kao i aktivnosti usmjerene na mentalnu stimulaciju – od kvizova i društvenih igara do zagonetki. Dio sadržaja posvećen je medijskoj pismenosti, zaštiti od prijevara, međugeneracijskim susretima i duhovnoj podršci.
Ivana Barišić / PlusPortal
Posebna se pozornost posvećuje informatičkoj pismenosti i temama iz područja socijalnog rada, kako bi se starijim ljudima olakšalo snalaženje u svijetu koji se, naglašava Šimić, mijenja brže nego što se mnogi od njih mogu prilagoditi.
- Imamo ljude koji nisu imali priliku puno učiti i sada imaju tu priliku. U sklopu projekta planiran je i čitateljski klub. Ideja nije samo u vježbanju čitanja, nego i u razgovoru i stvaranju prostora u kojem se ljudi osjećaju ugodno. - kaže.
Važan dio projekta bit će i savjetovanje s vanjskim stručnjacima te informativni kutak, zamišljen kao svojevrsna središnja točka za pomoć i informacije. Ondje će starije osobe moći dobiti podršku socijalne radnice, fizioterapeuta, njegovateljice, medicinske sestre i volontera.
- Za mene osobno to nije nešto novo jer s korisnicima i inače provodim grupne aktivnosti u Domu na tjednoj bazi. Razlika je ta da smo sada otvoreni za javnost. Ako je potrebno, moguće je pružiti podršku i osobi kod kuće, primjerice pri ispunjavanju obrazaca, prijavi boravišta ili informiranju o inkluzivnom dodatku - ističe Benko.
Sadržaji projekta u potpunosti su besplatni, što je, naglasile su naše sugovornice, posebno važno u ruralnoj sredini u kojoj informacije i stručna pomoć nisu uvijek jednako dostupne kao u većim gradovima.
Radionica ne može riješiti ono što zajednica zanemari. Cilj je ostati aktivan i nakon projekta
Terezija Mikić ulazi u 91. godinu života. U Domu „Dragi bližnji“ živi već šest godina. Ima osmero unučadi i troje praunučadi, a sa svojom obitelji redovito je u kontaktu.
-. Komuniciram sa svojom obitelji, imam osmero unučadi, troje praunučadi. U životu mi je bilo važno odškolovati djecu, bitno mi je da su oni osigurani. - kaže Terezija.
Ivana Barišić / PlusPortal
Obitelj joj je važna, no svjesna je da se čovjek, bez obzira na godine, mora znati brinuti i za sebe.
- Ujutro se budim u pet, namjestim svoj krevet, uredim se. Za svaku obitelj izmolim jednu krunicu. Idem na vježbe. Imamo često radionice, imamo misu i krunice svaki dan, to nam jako dobro dođe. Brinem se i za sebe, to je isto tako bitno.
Terezijina rečenica „Brinem se i za sebe“ otvara jedno šire, već dobro poznato pitanje – koliko danas stariji ljudi mogu računati na svoje obitelji, a koliko je briga o njima odgovornost cijele zajednice u vremenu koje sve više obilježavaju užurbanost i velika količina informacija?
Ivana Barišić / PlusPortal
- Otuđivanje postoji i u samoj obitelji zbog tempa života. Ljudi rade cijeli dan, svatko živi svoj život. Žele se u drugom dijelu dana odmoriti od onoga što je bilo i taj se krug ne prekida. - kaže Šimić.
Benko upozorava i na specifičnost područja Brodsko-posavske županije kada je u pitanju demografska slika.
- Ovo područje godinama osjeća posljedice iseljavanja i raseljavanja. Mnoge obitelji žive u inozemstvu, što otežava skrb o starijim članovima. - ističe.
Iako pravni okvir predviđa obvezu punoljetne djece da, pod određenim uvjetima, uzdržavaju svoje roditelje, između zakonske obveze i stvarnog života često ostaje velik prostor koji nije lako popuniti.
- U Obiteljskom zakonu piše da si dužan brinuti o svom roditelju. Ljudi ponekad nemaju svijest o tome. Negdje su obiteljski odnosi narušeni, no moramo staviti u stranu te odnose. Neke stvari sam dužna kao dijete osigurati svojim roditeljima. Postoji pravna dužnost. Postoje institucije koje su tu moraju uključiti. - naglašava.
Ivana Barišić / PlusPortal
Starost ne bi trebala značiti prestanak učenja, druženja i sudjelovanja u životu zajednice. Upravo to ovim projektom nastoje pokazati.
Benko poziva starije osobe da iskoriste sadržaje projekta, ali pritom podsjeća da pomoć nije namijenjena samo onima koji već aktivno sudjeluju.
- Na ovaj način ljudi mogu, uz učenje novih informacija i umrežavanje kroz nova poznanstva, izbrusiti i određene vještine, ali i osvijestiti talente, što uvijek pozitivno utječe na osjećaj vrijednosti. Besplatna pomoć u vidu informiranja i pomoć oko dokumentacije mnogima može olakšati svakodnevicu. - kaže.
Naše sugovornice složile su se s činjenicom da, ako je usamljenost starijih ljudi problem zajednice, onda ni rješenje ne može biti zadatak samo jednog projekta.
- Kod nas nema te navike da se ide na radionice, da se radi na cjeloživotnom učenju. Zato je ovaj projekt važan. Moramo se svi prilagoditi novom vremenu, bez obzira na to gdje živimo. To je za dobro svih nas. - zaključuje Šimić.
Da radionice mogu biti poticaj za nastavak aktivnosti i nakon završetka projekta, pokazuje i naša sugovornica s početka priče, Vera Golub koja poručuje:„Ja ću to nastaviti, ja neću stati nakon radionica”.
Ivana Barišić / PlusPortal
