SLAVONSKI BROD - Prva umirovljenička naselja otvorena su u Hrvatskoj - a sva tri nalaze se u Sisačko-moslavačkoj županiji. Tri naselja u Glini, Petrinji i Sisku imaju 166 montažnih kućica, a nude sve, od doktora do kuhinje. Kućice su u nizu i veličine su od 35 do 45 m² - opremljene su namještajem i tehnikom, a u njima mogu boraviti do četiri osobe. Dio njih prilagođen je osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, a svaka kuća ima terasu, parkiralište i zelenu površinu (koja se može koristiti kao vrt). 

Sisačko-moslavačka županija

Trenutačno se koriste za stanovanje osoba čiji su domovi stradali u potresu 2020. godine, a kad završi obnova, naselja će ući u sustav županijskih domova za starije osobe. O problemima domova za starije u Brodsko-posavskoj pisali smo ranije ove godine, a montažne kućice i umirovljenička naselja mogu pripomoći u rješavanju problema. Na papiru zvuči sjajno, no, Frano Piplović iz Matice umirovljenika Slavonskog Broda ne slaže se s takvim konceptom.

- To je u jednom procesu dehumanizacija čovjeka. Umirovljenik je umirovljenik. Čovjek koji živi sam ili sa supružnikom. Svaki dan može otići, umrijeti. Ne žele u takvu vrstu naselja - nije mu mjesto biti u naselju usamljenosti, on je sam po sebi usamljen! - zaključio je Piplović. 

Umirovljenike treba držati aktivnim, a ne pasivnim. Kako je rekao - ne smiju biti tjerani u 'logore' (s kojima uspoređuje takva naselja) i govori kako je to isključivanje ljudi iz života društva. 

- Kažu im kada je vrijeme ručka, šaha, spavanja, vrijeme primanja lijekova. - nadodao je i nakon zaključio kako je taj koncept druga priča za osobe koje su zdravstveno ugroženije.

- No za ljude koji su još na nekakvoj životnoj stazi, to je stvarno vrsta 'logora'. Po mom mišljenju, trebamo biti izmiješani s mladima. Treba im dati aktivnosti primjerene njihovom zdravlju. - rekao je Piplović.

Rekao je kako je on apsolutno aktivan, no, takve uvjete nema većina. Dao nam je primjer - ako umirovljenicima treba pomoć u kući, traže pomoć od susjede, a u umirovljeničkim naseljima, mogu tražiti trenutačnu pomoć samo od drugih umirovljenika - 'što je suludo!'

Iako jednako klasificirani - domovi za starije i naselja ne služe istoj svrsi. Oboje nude fiksne životne rasporede i stalnu uslugu - no razlika je u ‘iluziji’ slobode koju nude. Domovi su mjesta u kojima je pomoć uglavnom stalna - osoblje je na hodnicima i u susjednim sobama, stalno prisutno i provjerava korisnike, no, u ovakvim naseljima moguće je da pomoć neće biti jednako brza. Iako nude standardiziranost rasporeda jednaku kao i domovi, osjećaj socijalne izolacije i lažne slobode mogu negativno utjecati na život već osjetljivih osoba. 

- Pružit će im različite usluge, no, što će se dogoditi kad potpišu ugovor o trajnom uzdržavanju? Možda će ih nakon nekog vremena prevariti. Govorim to iz iskustva! - rekao je Frano Piplović.

Umirovljenička naselja su u većim europskim gradovima već postala uobičajena pojava - često se tretiraju jednako kao i obična naselja. Neka od njih s vremenom čak mijenjaju svoju izvornu svrhu - zbog kvalitetnog i povoljnog stanovanja ponovno se izmiješaju s općom populacijom. No, to je još uvijek daleka budućnost. Za sada, umirovljenička naselja moraju postati dovoljno uređena kako bi uistinu služila svrsi zajedništva i slobode koju korisnici domova nemaju. Moraju nuditi dovoljno sadržaja koji inkluzivno povezuju starije sa širom zajednicom - osobito s mladima, ali i pružati razinu skrbi jednaku onoj u domovima, dostupnu kad god je potrebna. Točnije, niti jedno nije dobar ili loš odabir, služe različitoj svrsi, ali niti jedno ne smijemo svesti samo na infrastrukturu, već na odnos, povezanost i osjećaj pripadnosti.