SLAVONSKI BROD - Premda rat u Ukrajini ne jenjava, život Ukrajinaca ide dalje, kako onih u domovini tako i onih koji su je, iz sigurnostnih razloga, napustili - na neodređeno vrijeme.

- Situacija u Zaporižji danas je neizvjesna, sukoba u samom gradu nema svaki dan, ali se svakodnevno čuju detonacije, oglašavaju se sirene i vlada napetost. Ljudi međutim pokušavaju živjeti normalno, odlaze na posao, rade bilo što samo da ne misle neprestano na rat - opisala nam je stanje Anna Čorna, Ukrajinka koja se zbog toga, zajedno s mužem i troje malodobne djece, naposljetku sklonila u Slavonski Brod, odnosno u njemu nastavila život. Razgovor smo vodili u njihovu trenutnom boravištu, pansionu „Antonio“ u Brodskom Vinogorju, gdje su dospjeli  prilikom razmještanja ukrajinskih građana u sklopu hrvatske pomoći toj zemlji.

- Kada smo napuštali Ukrajinu, mislili smo da odlazimo na dva tjedna, a u Hrvatskoj smo, evo, od ožujka. Djeca pohađaju redovnu, ukrajinsku online nastavu te sate hrvatskog jezika u Osnovnoj školi „Đuro Pilar“, a i suprug i ja nekako smo se priviknuli. Trenutno nemamo zaposlenje, a ja se bavim izradom ukrasa za rođendane, vjenčanja i sl. Prvo smo bili u Drveniku kod Makarske, koji smo krajem svibnja morali napustiti zbog početka turističke sezone. Kako rat u Ukrajini nije stao, ostali smo u Hrvatskoj te smo razmješteni u Slavonski Brod.

Na to se nadovezao Annin muž, Valerij Derkač, koji se zbog „nadgledanja“ razigrane djece razgovoru priključio malo kasnije.

Umjesto Azovskog Jadransko more

- Na moru nam je bilo lijepo iako se nismo mogli kupati jer je bilo hladno. Radio sam u jednom hotelu. U Brodu sam trenutno u potrazi za poslom, pa se nadam da ću nešto pronaći. U Ukrajini sam bio teniski trener i bavio se prodajom autodijelova.

Put ove obitelji bio je dug i naporan. Zanimalo nas je kako su dospjeli baš u Hrvatsku.

- Prvo smo bili stacionirani u kampu za ukrajinske izbjeglice u Poljskoj. Većina je dalje htjela u Njemačku, Nizozemsku i sl., ali mi smo, kao što sam rekla, očekivali skori povratak u Ukrajinu. No rat se rasplamsao i onda smo u kampu naišli na skupinu volontera iz Hrvatske koji su nam ponudili besplatan prijevoz i smještaj za devetero ljudi u svojoj zemlji. „Osvojili“ su nas pričom o moru i jamstvom da će nas u domovinu vratiti kad god to budemo htjeli. Mi smo to odmah prihvatili, zajedno s još četiri člana moje i muževe rodbine. Oni su se kasnije vratili u Ukrajinu, ali mi smo odlučili ostati dok se situacije ne stabilizira - kazala je Anna, a Valerij objasnio kako je to bilo doći iz grada veličine Zagreba i regionalnog centra u nepoznati gradić u tuđoj zemlji.

- Kad smo stigli u Slavonski Brod, krajem svibnja, pomislili smo, ovo je mali grad, ovdje nema ništa, kako ćemo se snaći. Ali ubrzo smo shvatili da ima sve što ti treba; prije svega, ljudi su dobri, imamo smještaj, tu je rijeka, bazeni, nogmetni klub, trgovine, crkva...

Otići ili ostati

Prilagodbi životu u Hrvatskoj zasigurno je pripomoglo to što se Anna vrlo dobro snalazi s hrvatskim jezikom, Valerij nešto slabije. Ali od koristi im je bio i materinji jezik.

- Da, znamo da ovjde žive pripadnici ukrajinske nacionalne manjine. Odmah smo se povezali s njima, UKDP „Ukrajina“ iz Slavonskog Broda i Crkvom. S njima se sporazumijevamo na ukrajinskom. Oni su nam također dosta pomogli, kao i „Caritas“, „Crveni križ“, NK „Marsonia“ drugi koji nam svoje usluge osiguravaju besplatno.

Hoće li Slavonski Brod, spletom što nesretnih što sretnih okolnosti, možda postati bogatiji za jednu peteročlanu obitelj, upitali smo Valerija i Annu.

- U Zaporižji imamo stan, ondje su svi naši, i planiramo se vratit, ali samo ako i kad se stanje ondje normalizira. Do daljnjeg stoga ostajemo ovdje, u Slavonskom Brodu ili kojem drugom gradu, ali u Hrvatskoj svakako - objasnili su, iskoristivši priliku da se, zahvale svima koji su im pomogli da se s ovim velikim životnim odlukama nose optimistično i s osmijehom, što se vidjelo i za vrijeme našeg razgovora.

Možda je to za pojedinca u nesretnim vremenima najveća pobjeda. Poželimo im ipak brzi povratak u drevni kozački grad na Dnjepru.