Partizani su se samo na području RH borili protiv četiri vojske, njemačke vojske, talijanske, ustaško–domobranske i četničkih postrojbi.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost se očitovalo i u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.). U povodu Dana antifašističke borbe koji se obilježava 22. lipnja, Udruga antifašističkih boraca i antifašista Slavonski Brod objavila je na svom facebook profilu tekst koji prenosimo u cijelosti:
Dan antifašističke borbe proglašen je 22. lipnja jer se tada u šumi Brezovica formirao prvi sisački partizanski odred i time je počeo otpor okupatoru na području RH. To je dan kada bismo se trebali objektivno podsjetiti na značaj NOB-a u našoj novijoj povijesti.
Da bismo to mogli moramo se vratiti još malo u povijest, sve do 1915. godine kada je u Londonu 26.4.1915. donesen Londonski tajni ugovor između Velike Britanije, Francuske i Rusije s jedne strane i Italije s druge strane. Članice Antante ustupile su Italiji, u namjeri da je privuku u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije područja naseljena uglavnom Hrvatima, Srbima, Grcima, Turcima i Arapima. Italija je dobila Trentino, južni Tirol, Goricu, Gradišku, dio Koruške, Trst, jugozapadnu Kranjsku, Istru, otoke Cres, Lošinj, veliki dio Dalmacije, da ne nabrajam dalje južnije od naših granica, bilo bi preopširno za ovaj tekst.
Rapallskim ugovorom 12.11.1920. (na osnovi Londonskog ugovora) između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, Italiji su pripojeni Trst, Gorica, Gradiška, dio Kranjske, Istra (osim Kastva), Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i stvorena je slobodna država Rijeka.
Proglašenjem NDH komadanje Hrvatske se nastavlja. Rimskim ugovorom 18.4.1941. koji potpisuju Benito Mussolini i Ante Pavelić Italiji pripadaju: dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Sušak, Kastav, Čabar, dio Delničkog Kotara, Bakar, otoci Krk, Rab, zadarski arhipelag, obala od Novigradskog mora do istočno od Splita, sa zaleđem od rijeke Zrmanje do Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, te Korčula, Mljet i Boka Kotorska.
Partizani su se samo na području RH borili protiv četiri vojske, njemačke vojske, talijanske, ustaško – dobranske i četničkih postrojbi. Već u kasno proljeće i rano ljeto 1943. godine brojne britanske vojne misije uvjerile su se da se na području Jugoslavije jedino partizani bore protiv okupatora, a ne četnici (prema njihovim ranijim informacijama). Unatoč tim saznanjima Velika Britanija je zahtijevala da u novu vladu Jugoslavije uđu kralj
Petar II. i vrhovni četnički vojvoda
Draža Mihajlović čiji je politički cilj bio stvaranje velike Srbije sa zapadnom granicom Virovitica, Karlovac, Karlobag.
Paralelno s uspješnom obranom zemlje Tito i najbliži suradnici donosili su političke odluke koje su im pred međunarodnom javnošću davale legitimitet, a politički autoritet su ostvarili uspješnom obranom zemlje, ušavši tako u klub zemalja pobjednica u II. svjetskom ratu.
Zahvaljujući partizanima i NOB-u mi smo vratili Istru, Rijeku, dijelove Hrvatskog primorja s otocima, Dalmaciju s otocima i Međimurje.
Neka im je vječna slava i hvala im!
Predsjednica UABA grada Slav. Broda Zvjezdana Grčević Ćurković
