SLAVONSKI BROD - Vrijednu prvu nagradu foto natječaja „Na Brdu dobrih fotografija 2019", ove je godine osvojio Brođanin, predsjednik Foto kluba „Kadar", Mario Boić. Za njegove fotografije i vještost s fotoaparatom koju nerijetko koristi i u humanitarne svrhe, već su čuli (i vidjeli) mnogi slavonskobrodski ljubitelji fotografije, ali i oni iz drugih gradova pa i država.

Udruga fotografa „Fotovun" iz Motovuna je, u suradnji s Općinom Motovun, Turističkom zajednicom Općine Motovun i tehničkim sponzorima festivala fotografije Motovun PhotoHill – Prizma Foto, Fototeh (Nikon Hrvatska), Kodak Centar organizirala foto natječaj na kojemu Marija nije uspio nadmašiti baš nitko, mada je konkurencija bila prilično žestoka.

Tema fotografskog natječaja bila je slobodna, a jedina ograničenja u njezinu pogledu bila su ta da je fotografija snimljena za vrijeme trajanja festivala fotografije „Motovun PhotoHill 2019" i da je snimljena na području Motovuna i okolice. Mario se, dakako, kao i puno puta ranije, našao na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Priču o pozadini nastanka same fotografije za SBplus otkrio je autor.

- Tijek događanja bio je sljedeći… večer prije razgovaramo ja i Krešo uz vino i planiramo da poranimo ujutro. Provjerili prognozu, vrijeme izlaska sunca i onako rezolutno kujemo planove kako ćemo ujutro bez obzira na sve ići pogledati zoru iznad Motovuna.U 5.30 ustajemo i ništa nas neće spriječiti. Međutim, kako se vino bližilo dnu boce splašnjavao i je i naš entuzijazam kako ćemo poraniti da bismo netom prije zadnjeg gutljaja odlučili kako ne idemo, ostajemo spavati jer se treba dobro odmoriti. Ipak, u zadnjoj rečenici prije polaska na spavanje kažem Kreši: „Hajd' ako se probudiš, zovi i mene pa ćemo vidjet'.". Jutro, par minuta do šest, Krešo me protrese za rame imajući obzira da ne probudi Idu, a ja ne reagiram. Tek nakon što je on odustao otvorim oči i vidim ga kako se udaljava. Kontam kako mi je udobno, toplo u krevetu i da se ni za što na svijetu ne bih ustao. Iduća misao je: „Sad ćeš ispast pi.., on čeka zapet k'o puška ... tiho doviknem hoćemo ići, a nadam se da će odgovor biti „Ne!", „Ne moramo" ili nešto slično. Kaže on: „Pa hajd' idemo!". Oh shit… mrzovoljno se ustajem, bacim pogled kroz prozor i u nevjerici gledam u maglu. Dakle, magla iz horor filmova ne vidiš prst pred nosom . Vođen našom dobrom slavonskom maglom koja se već oko podne krene razilaziti mrmljam „Koju pm ćemo mi fotkati po ovoj magli. Krešo potvrdno klima glavom, kao u pravu sam, nema smisla nigdje ići. Ja razmišljam o krevetu i barem još dva sata sna i skidam jaknu. Međutim, blink!, sjetim se cigarete i da ću, ako izađemo iz apartmana zapaliti barem jednu pa eto nisam baš uzalud ustao. Velim mu: „Idemo malo procunjat', ipak je Motovun na brdu pa možda.". I tako krenemo vanka, moj prvi potez po izlasku (naravno) pripalim jednu i nevoljko nešto komentiramo vrijeme, maglu i da je baš eto danas kada smo mi tu došli morala biti ovako gusta... više ne vodimo računa ni da je izlazak sunca u Motovunu točno u 6.35... idemo prema lokaciji s koje se po danu lijepo vidi grad. Mi tamo, a vilica do poda, zapravo teško i fotografija dočarava tih petnaestak minuta vatrometa boja koje se prelijevaju na nebu, a sam gradić ponosno stoji u oblacima. Što ćemo? Frka, panika, vadi opremu, stative, gdje stati, kako kadrirati, koji objektiv koristiti. Proći će, gledaš, ne vjeruješ, diviš se i pokušavaš zabilježiti nešto pamtljivo... a magla teče, kovitla se, kao voda. Nema to nikakve veze s našom dobrom starom slavonskom maglom koja je, baš kao i ja lijena i uspavana. - za SBplus prekrasno je iskustvo opisao fotograf Mario Boić.

Tako su prijatelj, želja za cigaretom i nešto sreće, Mariju pomogli da, uz svoje znanje i vještine, stvori savršenu fotografiju i bude najbolji među 190 pristiglih.

Drugo mjesto osvojila je Alessia Stelko, a treće Maja Kraljik. Njihove fotografije moguće je pogledati OVDJE.