SLAVONSKI BROD - Već dugo Grad Slavonski Brod nije imao priliku na svoj Dan javnim priznanjima nagraditi pojedince koje bismo mogli nazvati istinskim herojima zbog nesebičnosti i hrabrosti iskazane u izvanrednim situacijama.

Danas je gradonačelnik Mirko Duspara Javno priznanje i nagradu „Štit Berislavića" dodijelio trojici takvih Brođana koji su, u rujnu 2019. godine, na slavonskobrodskoj Sjevernoj veznoj cesti, iz gorućeg automobila spasili onesviještenu 22-godišnju vozačicu koja je - nešto prije ponoći - sletjela s ceste. O nesreći je portal SBplus 'rutinski' izvijestio, ne znajući kako se iza spašavanja djevojke kriju Mario Boić (43), Borna Simeon (23) i Anto Tunjić (24).

- Svega se i danas kristalno jasno sjećam. Bio je 2. rujna 2019. i 23.20. Borna i ja vozili smo se na piće i kod benzinske pumpe na Sjevernoj veznoj cesti ugledali smo automobil u plamenu. Potom je stigao i Mario kojeg dotad nismo poznavali, ali koji se isto kao i mi osjetio dužnim pomoći. Skočili smo dolje, auto je gorio ispod haube. Tražili smo aparat za gašenje, ali ga nismo mogli pronaći u blizini. Pokušali smo otvoriti vrata kako bismo došli do djevojke i u tomu smo jedva uspjeli. Morali smo zbog vatre brzo reagirati. Mario i Borna potom su je lagano iznijeli van kako je ne bi dodatno ozlijedili. Ona je tada bila potpuno bez svijesti. - ispričao je priču iz svoje perspektive Anto koji danas u Njemačkoj radi kao profesionalni vozač.

Iako je djelatnik Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Mario se u toj situaciji našao slučajno. Sretan je što je mogao pomoći i što su njegovo iskustvo te smirenost u teškim situacijama doprinijeli uspješnom spašavanju.

- Bio sam kod kuće. Moji ukućani već su spavali. Nisam imao cigareta pa sam se uputio kupiti ih. Još sam se nećkao hoću li ići ili ne. No, ipak sam sjeo u auto, u ljetnom izdanju i kod prve okuke u blizini benzinske pumpe sam primijetio auto koji je sletio s ceste. Dimilo se i bio je požar. Vidio sam njih dvojicu i pomislio da su oni bili u autu. Vremena za puno priče nije bilo. Prvo smo pozvali prijavno-dojavnu službu Zavoda za hitnu medicinu. Javio se kolega dispečer kojem sam rekao gdje se dogodila nesreća  kako bi poslao hitnu medicinsku pomoć. Ujedno smo mu rekli neka pozove i Javnu vatrogasnu postrojbu. Deset godina radim kao vozač na Zavodu i to su za mene svakodnevne stvari. No, ipak je ovo bilo daleko drugačije - bez kontroliranih uvjeta i bez stručnog tima kojim sam inače okružen. Situacija je bila takva da nitko od nas nije mogao previše razmišljati. S obzirom na strahovit udar i stanje automobila, danas se pitamo kako smo uopće uspjeli otvoriti vrata, pomaknuti sjedalo jer su joj noge bile zaglavljene. Krvarila je iz gornjih dišnih puteva, lice joj je bilo razbijeno, teško je disala i bila je u potpunosti bez svijesti. Vatra je bila velika, ali morali smo je izvaditi iz auta. Tek kasnije kad smo sagledali situaciju, shvatili smo opasnost situacije, tim više jer su u blizini vatre bili i spremnici za gorivo obližnje pumpe. - za SBplus kazao je Mario.

Dok su teško ozlijeđenu vozačicu nosili na sigurnu udaljenost, stigla je i policija koja je u vozilu imala protupožarni aparat. Tako je brzo krenulo i gašenje požara, a samim time i uklanjanje glavne opasnosti za sve prisutne.

- Dečki su stvarno mladi i najveća mi je satisfakcija da su, u toj dobi, bez razmišljanja priskočili u pomoć. Ljudski život bio je prioritet. - kazao je skromni Mario koji mlađe pomagače ističe kao najzaslužnije u čitavoj situaciji. Da je on, ipak, uvijek taj koji prvi priskače u pomoć, pokazao je i danas prilikom dodjele nagrada. Naime, jednoj od dobitnica na pozornici je pozlilo, a Mario se odmah pobrinuo za tekućinu i siguran silazak s pozornice.

Borna se u svom poslu također nagleda svega. Vozač je Radne jedinice Gradsko groblje slavonskobrodskog Komunalca. Ipak, na ono što se te rujanske noći dogodilo, nitko ga nije mogao pripremiti. 

- U prvom je trenutku to nekakav svjesni šok. Ne znam kako bih to objasnio. Bez razmišljanja smo reagirali. Sjećam se da sam, u trenutku kada sam je vidio, mislio da je mrtva. Kasnije mi je tek došlo do glave sve što se moglo dogoditi. Sretan sam što sam spasio jedan život, ispunjen sam iznutra. Nisam tamo stao ni zbog kakve nagrade ili priznanja. Bila je to ljudska reakcija. Ponosni smo na nagradu, a sretni smo jer nas se Grad sjetio. - kazao je Borna.

Nakon tromjesečne hospitalizacije, 22-godišnja se vozačica uspješno oporavila od zadobivenih teških ozljeda, a trojica Brođana tada su se već vratila svojoj svakodnevici. Nisu tada ni sanjali da će se netko - gotovo dvije godine kasnije - sjetiti njihova nesebična čina.

U pjesmi koju osnovnoškolci nauče napamet i - uglavnom - pamte ostatak života, Dobriša Cesarić kaže: „Taj san u slapu da bi mog'o sjati… I moja kaplja pomaže ga tkati.". Mario, Borna i Anto pokazali su što pojedinac znači društvu i kako ga može učiniti boljim. Grad Slavonski Brod zbog toga im je - uistinu - na pravi način kazao: „Hvala!".

Štit Berislavića je godišnja nagrada i javno priznanje Grada Slavonskog Broda. Dodjeljuje se građanima Slavonskog Broda i građanima koji su svojim životom, radom i djelovanjem vezani za Slavonski Brod te građanima koji su svojim izuzetnim zalaganjem, dobročinstvom rezultatima rada i djelovanja u humanitarnim, športskim, kulturnim i drugim djelatnostima postigli iznimna postignuća i zasluge, kao i poduzećima, ustanovama, vjerskim zajednicama, udrugama građana i drugim pravnim osobama s područja grada za iznimna postignuća i zasluge na unapređivanju svih područja stvaralaštva i djelovanja za dobrobit ljudi te osobit doprinos boljitku i ugledu grada u zemlji ili svijetu.