SLAVONSKI BROD - Ni slučaj Mirele Čavajde, najpoznatije ovotjedne hrvatske trudnice, kojoj liječnici u zagrebačkim bolnicama ne dopuštaju prekid trudnoće u 26. tjednu, unatoč utvrđenim teškim malformacijama (velikom tumoru glave), nije 'smekšao' ili promijenio stavove sudionika današnjeg Hoda za život u Slavonskom Brodu.

Ljudi koji su dio organizacijskog tima jasno su poslali poruku kako niti jedan razlog pobačaja ili prekida trudnoće nije i ne može biti opravdan te kako ni majka niti liječnici niti netko treći ne može odlučiti prekinuti život u utrobi - kako god taj život + zvali; djetetom ili plodom.

Silovanje, znanstveni dokazi da će dijete umrijeti samo od sebe, skončati u strašnim mukama, živjeti s teškim oštećenjima,... - ni za što od toga 'propusnicu' ne daju sudionici Hoda za život, čije je zaštitno lice na nacionalnoj sceni već godinama političarka Željka Markić, čelno lice udruge i inicijative „U ime obitelji".

U slavonskobrodskoj koloni koja se od Sportske dvorane Vijuš, središnjim gradskim ulicama, kretala do korza, našli su se gradski vijećnik Domagoj Aračić (DM-NL) koji je dobio i ulogu voditelja programa na pozornici smještenoj na južnog dijelu trgu, ali i slavonskobrodski liječnici, profesori, svećenici i časne sestre, roditelji i njihova djeca,...

Približavajući se korzu, svi su uglas zapjevali Thompsonovu „Geni, geni kameni" koja se orila iz glasnih zvučnika. Nakon reda pjesama i svjedočanstava, dobili smo priliku razgovarati sa članovima organizacijskog tima. U nastavku donosimo što su nam na naša pitanja odgovorili:

- Dijete koje je u 26. tjednu gestacijske dobi ne možete pobaciti, nego prijevremeno roditi. Prema vrijedećim hrvatskim medicinskim, stručnim i pravnim zakonima, nitko nema pravo prekidati ljudski život. To vrijedi u svim prilikama, osim kad je život majke ugrožen samom trudnoćom. Prema mišljenju etičkog povjerenstva KBC Zagreb, u tom konkretnom slučaju, nema ugroze za majku kao trudnicu, dok za dijete postoje realne šanse da se, uz određene medicinske intervencije, zdravlje dovede u najbolje moguće stanje. - kazao je slavonskobrodski pedijatar, Martin Martinović. Na pitanje doživljava li neugodnosti u stručnoj zajednici i među kolegama jer tako glasno i javno zagovara „pro life" stav, kazao je kako takvih iskustava dosad nije imao te kako mu svi pružaju pomoć i potrebnu podršku u takvom radu koji odnedavno obuhvaća i vođenje Centra za pomoć trudnicama.

- Radim u školi i žao mi je što tamo nije zaživio temeljiti, odgovorni zdravstveni odgoj - poput Teen STAR programa u Austriji i Njemačkoj. Ne samo onaj koji će dijeliti letke i govoriti „Zaštitite se!", nego onaj koji će učiti mladež o odgovornom ponašanju. Koji je smisao intimnog odnosa? Mladež, oprostite mi na izrazu, to doživljava kao tjelovježbu, kao svoje pravo. Ne razmišljaju o izazovima požude, o tomu kako bi izgledalo kada bismo svi radili ono što nam padne na pamet, ono što nam je trenutna potreba. Uz prevenciju ne bi dolazilo do toliko neželjenih trudnoća i mladi bi znali smisao odgovornog ponašanja. Moram, pritom, istaknuti kako u okviru inicijative „40 dana za život", pratimo tu problematiku. Statistike Inicijative pokazuju kako najveći broj žena koje zatraže pobačaj nisu mlade maloljetne djevojke, nego buduće majke trećeg ili četvrtog djeteta. Žao mi je što tog podatka nema u medijima. Zato su i osnivani centri pomoći za trudnice kako bi majke uvjerili da treće i četvrto dijete nisu toliki izazov kako neke od njih pretpostavljaju. Jasno mi je da su žene u dvojbi, da muškarci idu linijom manjeg otpora i nisu podrška, nego smatraju kako je jednostavnije platiti i riješiti to na brzinu,... no, čini mi se da je građanstvu danas izazov podržati život. Sjetimo li se naših baka i djedova - što su oni drugo radili nego podržavali život, prihvaćali svaki život u nevjerojatnim uvjetima. Ako čekamo da skupimo sve kako bismo rodili djecu, onda nas uskoro neće biti. Najiskrenije, nekad sam mislila da bi teška dijagnoza mogla biti opravdanje za pobačaj, no onda sam shvatila da svako dijete ima svoj jedinstveni kod i svoj otisak prsta, ono je nova osoba i novi čovjek. Prirodna selekcija nekad je bila naravna stvar. Ne vidim razlog zašto danas ne računamo na nju. Ako se i pojavi intenzivna dijagnoza, pomoći ćemo koliko možemo. Život je sam po sebi krhak i kratak. Majke koje zadrže djecu unatoč dijagnozama, a djeca im ipak na kraju umru, imaju mirnu savjest jer znaju da ni u jednom trenutku nisu digle ruku na svoje dijete. Dakako, oproštaj od toga djeteta je daleko teži, ali ostaje spoznaja da je majka dala sve od sebe za borbu za život. Čemu kajanje cijelog života? Čemu vječita krivnja koju ništa kasnije ne može isprati? - kazala je članica organizacijskog tima Hoda, Mihaela Maričević.

Mada su ovakva pitanja odavno trebala biti riješena, dilema oko toga ima li netko pravo na izbor ili, pak, zakonski treba zabraniti pobačaj jer je djetetovo pravo na život jače od bilo čega drugoga - nažalost - još će dugo ostati aktualna u hrvatskom društvu.