SLAVONSKI BROD - Pravnica i „pro-life" aktivistica Nellie Jane Gray, organizatorica je prvog Hoda za život, održanog 22. siječnja 1974. u Washingtonu. Gotovo pola stoljeća kasnije, Slavonski Brod dobio je svoj prvi Hod za život u koji se uključilo nekoliko stotina ljudi.

Na službenoj je stranici „Hod za život" definiran kao „miroljubivi hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji". U Hrvatskoj je on prvi put održan 2016. godine i na ovom je području neraskidivo vezan uz organizatora - Udrugu „U ime obitelji" i glavnu osobu u njoj - Željku Markić - koja često u javnom prostoru ne zauzima liberalan i pomirljiv stav kakvog su danas iznijeli sudionici Hoda u Slavonskom Brodu.

- Mojih troje djece najveća su mi motivacija za današnje sudjelovanje u Hodu za život. Ako nešto vrijedi, onda vrijedi podržati život. Novi život je jedino za što se isplati živjeti. Mislim da su Brođani jako otvoreni prema tomu i žele podržati život. Ima puno mladih obitelji koje su se odlučile imati više djece i mislim da je to jedina budućnost za nas. Smatram kako stav „pro-life" ne isključuje stav „pro-choice". Ovisi kako tko svjetonazorski gleda na to. No, život i borba za život je nešto univerzalno. Mislim da to ne unosi podjele među nas, nego zajedništvo. - kazala je 34-godišnja Brođanka Ivana Ninčević.

- Tu smo danas kako bismo posvijestili važnost ljudskog života. Različite biljke i životinje danas su zaštićenije nego čovjek. Ubijemo li zaštićenu životinjsku vrstu ili uberemo neku biljku koju zakonom ne bismo smjeli, kazne su ogromne, a ljudski život nikako nije zaštićen. On je gotovo bezvrijedan u očima mnogih. Naravno da ovim Hodom ne želimo uvrijediti nikoga nego samo dati do znanja kako je ljudski život vrijedan. Svima koji se bore za 'pro choice', želimo poručiti kako je ljudski život vrijedan, ali to poručujemo bez ikakve osude. Svjesni smo da to ne može sjesti u ljudsko srce odmah, nego je važno vrijeme i svakodnevna posvećenost tom cilju. Ovim Hodom želimo iskazati svoju ljubav i onim osobama koje se ne slažu s nama. Kao što oni svoje vrijednosti iskazuju, tako i mi u ljubavi želimo pokazati svoj stav i svoje razmišljanje. Jednako želimo da i oni nama argumentirano prezentiraju svoje viđenje toga. - za SBplus kazao je Marko Rubil.

No, istinski zagovaratelji Hoda za život i protivnici pobačaja nisu tako milostivi prema suprotnoj strani. Za njih sive zone ili prostora za raspravu, svjetonazore, osobna stajališta - nema. Život - tvrde  -započinje začećem i otad čovjek ima vlastita prava, a ne zahvaćaju ga prava one u čijoj se maternici nalazi.

- Službeni podatci govore kako se u Hrvatskoj na godišnjoj razini obavi petstotinjak pobačaja. Ipak, većina pobačaja se ne registrira ili se bilježe i provode kao nekakve drugačije dijagnoze. Mislim da je važno hodati za život kako bismo svim ljudima u Hrvatskoj poslali poruku koliko je život bitan, da on ima neprocjenjivu vrijednost koja se ne može umanjiti, bez obzira na okolnosti (ekonomsku situaciju, dob, (ne)rođenost). Zato je geslo ovog hoda - zaštita svakog života bez diskriminacije. Mi ovdje hodamo i za starije osobe jer ima i onih koji se zalažu za njihovu eutanaziju. Znanost nam daje sve više dokaza o tome kada počinje ljudski život. Govori nam da on započinje začećem, odnosno, spajanjem muške i ženske spolne stanice. Prema tome, baš tada bi ljudsko biće trebalo dobiti sva svoja osnovna prava, a jedno od glavnih je pravo na život. Gledamo li tako na nerođeni život, zalažemo se za zabranu pobačaja. - kazao je Martin Martinović, liječnik Odjela pedijatrije u Slavonskom Brodu i član organizacijskog tima Hoda za život u Slavonskom Brodu.

Na pitanje novinara o tomu kako sudionici Hoda za život konkretno pomažu ženama koje se, zbog njihovog aktivizma i savjeta, odluče zadržati dijete, iako za to nemaju nikakve uvjete i mogućnosti, pedijatar Martinović odgovorio je: „Istraživanja u Americi pokazala su kako dvije trećine žena koje odluče pobaciti, to čine ili zbog teške ekonomske situacije ili zbog pritiska okoline. Svi smo kao društvo odgovorni, a ne samo pojedinci iz organizacijskog tima Hoda za život, da u takvoj teškoj situaciji tim ženama pružimo psihološku, savjetodavnu i moralnu podršku, a u krajnjoj liniji i materijalnu potporu. Ovdje smo da ukažemo i na taj problem."

Svakomu tko je dio nesređenog hrvatskog društva i kaotičnog sustava jasno je kako to, u prijevodu, znači da će majke koje odluče zadržati svoju djecu, a da za to nemaju bilo koji od uvjeta, i dalje biti prepuštene same sebi.

Čak i ako od pobačaja ne odustanu svojevoljno, na zadržavanje djeteta može ih prisiliti i liječnik. Priziv savjesti čest je pojam u hrvatskoj ginekologiji, a njime se ženama uskraćuje pravo na izbor koji je i dalje zakonski dostupan (u Republici Hrvatskoj žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ako se radi o trudnoći koja traje do deset tjedana).

Zbog toga nerijetko, kako bi uspjele u provedbi vlastite volje, odlaze izvan hrvatskih granica ne bi li pobačaj obavile bez pomoći hrvatskog zdravstvenog sustava u čijem održanju (uglavnom) sudjeluju. S druge, pak, strane, one koje si to ne mogu priuštiti ponekad biraju opcije kojima ugrožavaju i svoj život.

Upitali smo, stoga, našeg sugovornika - Je li priziv savjesti moralan, odnosno, ima li na njega pravo liječnik koji se svjesno i samovoljno odluči za specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije.

- Čak i onda kada imaju mišljenje slično mojemu, liječnici bi se trebali specijalizirati u ginekologiji. Naime, prema Zakonu o liječništvu, svi oni imaju pravo na priziv savjesti i osnovno je načelo liječništva ne štetiti pacijentu. U ovom slučaju mislim na nerođeno dijete. Liječnik koji se odluči na priziv savjesti jer ne želi štetiti nerođenom djetetu, na to ima puno pravo. Ako krenemo od Hipokratove zakletve, ne smijemo štetiti pacijentu, a Hipokrat je sam spomenuo da je to nerođeno dijete. Gledamo li korijenje liječništva i naše humano zanimanje, cilj je pomoći pacijentu i svakom čovjeku, a ne im štetiti. Promatrano s te strane, a ja mislim da je to jedino opravdano stajalište, onda liječnici-ginekolozi imaju pravo na priziv savjesti. - kazao je doktor Martinović.

Poruke na transparentima sudionika Hoda također su bile usmjerene na ukazivanje u to kada konkretno počinje život. Jednu od njih pojasnio je i brodski liječnik.

- Četiri medicinska fakulteta, prije desetak godina su se na upit Ustavnog suda o tomu kad počinje ljudski život, usuglasila kako on počinje začećem. Na to se referiramo i zato smo tu da istaknemo i ono što kaže znanstvena zajednica. - dodao je dr. Martinović-

Da se znanstvena zajednica o tomu nije usuglasila do danas, govori i izjava ginekologa Dubravka Lepušića koji je za SBplus jednom prilikom kazao: „To da život počinje začećem može biti nečiji privatan stav, ali znamo da nikad u povijesti na političkoj, društvenoj, religioznoj i filozofskoj razini nije postignut konsenzus oko toga kada zapravo počinje život. A ovo što oni izražavaju stav je crkve i klerikalaca. Međutim, i oni su sami kroz povijest mijenjali trenutak u kojem bog udahnjuje dušu čovjeku, a samo su trojica pape tvrdila da je to u trenutku začeća. Pravo na priziv savjesti treba ukinuti. Već danas ga ne priznaju Švedska, Finska, Češka i Bugarska. Onaj tko se školuje za liječnika odmah zna čime će se baviti, prema tomu, odmah i na početku može se pozvati na savjest i odustati od tog zanimanja.".