SLAVONSKI BROD - Društvene mreže su čudo. Mogu Vas natjerati da u trenu napravite ishitrenu odluku. Onu zbog koje bi kasnije mogli žaliti. Mi, srećom, zbog svoje nismo požalile. No, imale smo sreću da su nam u njezinoj realizaciji pomogli profesionalci.

Vinuti se u nebo kako bismo grad - u kojem živimo i koji smo, zbog posla, obišle uzduž i poprijeko - pogledale iz neke druge perspektive, osobi koja se zaklela kako u avion nikada neće ući, može pasti na pamet samo ako je obaspu nizom prekrasnih fotografija koje su posljednjih dana preplavile društvene mreže. Učiniti sve to u letjelici koja nema motora, nego je 'nekakvom' sajlom dignu u visine, pa 'kud koji mili moji' - bio je najizazovniji dio. Mi smo otišle u avanturu koja će nam zauvijek ostati u lijepom sjećanju. I sve to zahvaljujući - ne samo prekrasnom pogledu - nego i doživljaju koji vam osiguraju članovi Aerokluba Brod.

Upravo oni zadnjih dana imaju veliki broj upita građana za ono što mi zovemo panoramskim, a profesionalci informativnim letovima iznad Slavonskog Broda.

- Prošle godine nije bilo ovoliko puno letova kao ove. Ova i 2018. su po tome posebne. S tim da su nam sada kolege iz Zagreba, koji su ovdje bili na kampu, ostavili svoju jedrilicu koja omogućava više i ljepše panorame negoli naše - kazao nam je Luka Plivelić - naš pilot zahvaljujući kojemu je sav strah odagnan, a od posebnog je iskustva ostalo samo uživanje u letu, ali i pogledu koji se s visine pruža na prostrani Slavonski Brod i rijeku Savu koja je poput žile kucavice. Barem iz te ptičje perspektive.

Luka je obuku za pilota završio prije desetak godina, i jedan je od najperspektivnijih mladih snaga slavonskobrodskog Aerokluba koji u tri sekcije okuplja 50-ak članova među kojima je tek deset aktivnih letača.

- Nekih 15 dana nakon obuke i mog prvog samostalnog leta u zraku sam proveo osam sati i 13 minuta. Neprocjenjivo iskustvo i doživljaj. Uvijek ću pamtiti taj 30. srpnja 2020. godine - ispričao je Luka. 

S nama je u zraku bio oko sedam minuta, koliko prosječno traje jedan panoramski, odnosno, informativni let. Došavši na mjesto polijetanja, dok se Luka pripremao, i kolegica Željka i ja dobile smo padobran. U šali smo zaključile kako je sreća što letimo svaka posebno pa u slučaju priče za 'crnu kroniku' imati tko prenijeti vijest za portal SBplus. No, profesionalci su nas uvjerili kako razloga za brigu nema.

- Padobran za spašavanje stavljamo samo sigurnosti radi, no neće vam trebati jer ovih 38 godina koliko ja letim, nikada nikome nije trebao. A to znači samo jedno: da je ovo letenje sigurno i da se odvija u kontroliranim uvjetima, no morate probati da biste znali. - kazao je Borislav Antolović, instruktor letenja.

Poslušali smo ga. Probali smo. I ostali oduševljeni. Kažu nam, ista je reakcija većine onih koje povedu u razgledavanje Broda iz ptičje perspektive.

- Trenutno imamo privilegiju da su nam kolege iz Zagreba ostavile jedrilicu koja inače nije naše vlasništvo pa sada imamo priliku letjeti s njom i sve ovo vrijeme koje imamo maksimalno koristimo jer neće dugo trajati. Jesen stiže i onda tako dužeg jedrenja, letenja više nema. - pojašnjava Antolović koji kaže kako je svaki njegov let fenomenalan osjećaj.

- Možete to ljudima pričati, opisivati, ali dok to ne doživite ne znate kako to uistinu jest. Ima raznih vrsta letenja. Ljudi lete u putničkim avionima, u komercijalnim, ali to je klasični transport. No, s jedrilicom je drugačija priča. Ovo je slobodno letenje koje čovjeku daje osjećaj stvarne slobode. Vi osjetite da ste u zraku, rukom koju gurnete kroz prozorčić možete osjetiti taj zrak, njegovo strujanje i to je nešto neopisivo. - sa sjajem u očima govori instruktor koji uživa povjerenje i poštovanje svih ostalih letača. A kako i ne bi. Jedini je instruktor jedriličarstva od Zagreba naovamo. I zna svaku tajnu tog nimalo jeftinog hobija koji traži potpunu predanost, svu ljubav, ali vrijeme.

- Mnogi dođu na informativni let, polete u nebeske visine, vrate se oduševljeni, ali zanimanje za ozbiljnije bavljenje jedriličarstvom im brzo opadne. Jer da bi jedan čovjek u zraku proveo desetak minuta ili više sati, svejedno, potrebno je pet-šest ljudi. Sat vremena pripreme, dovlačenje jedrilice, jedan čovjek na šleperskom stroju koji je vitlom diže u zrak, drugi koji drži krilo pri samom polijetanju… i tek onda kreće avantura. „Za manje od sto metara jedrilica je u zraku. Postiže brzinu od 90 km/h i penje se pod kutem 30 do 40 stupnjeva, a za manje od 40 sekundi bit će skoro na 400 metara iznad zemlje.", pojašnjava nam Antolović. A na tih 400 metara iznad zemlje počinje avantura. Bilo da nježno plovite kroz zrak uživajući u mirnom pogledu na Savu, Tvrđavu, Korzo… bilo da vas pilot akrobacijama povede u jednu drugu dimenziju koja podiže adrenalin i, kod nekih, postiže trajnu zaljubljenost u ovaj hobi, dok kod drugih, stvara potrebu ponoviti ovaj jedinstven doživljaj.

- Nema straha u letu. Ljudi se uglavnom smiju i oduševljeni smo. Negativnih iskustava nije bilo. - govori Luka dok u niskom letu prelijećemo iznad Plavog polja i spuštamo se na 'pistu' na Jelasu pomalo razočarani jer je sve suviše kratko trajalo, ali odlučni kako ćemo doživljaj ponoviti. Vremena za bavljenje ovim hobijem nemamo, ali za let s vrhunskih slavonskobrodskim pilotima uvijek imamo.

Svi koji misle kako mogu uživati u cijelom procesu, a ne samo letu, trebali bi se javiti u Aeroklub jer ih tamo čeka iskusni instruktor Antolović.

- Teoretski dio nastave traje dva do tri mjeseca kroz predavanja koja se odrađuju u zimskom, odnosno, jesenskom razdoblju. Sam proces letenja nauči se relativno brzo. Mi već nakon 45 do 50 letova koje odradimo s učenikom možemo vidjeti hoće li ili neće poletjeti samostalno - govori Borislav, napominjući kako su deficitarni s nastavničkim kadrom. Upravo zato nadaju se kako će 'naš pilot' Luka krenuti tim vodama.

- Luka je jedan od mlađih članova koji je prije desetak godina završio osnovnu obuku i jedan je od perspektivnijih dečki koji je letenje prigrlio dušom i tijelom. On je mlada nada koja može puno dati - hvali Antolović Luku. Nismo stručnjaci pa se u taj dio ne možemo miješati, ali ono što možemo reći je to da je letjeti s Lukom uistinu bilo zadovoljstvo. Vjerujemo kako je isti slučaj i s ostalim članovima Aerokluba Brod pa iskreno preporučamo da ih posjetite i pogledate grad 'iz visina' koje se samo čine nedokučivima.