3635
Prikaza
2
Komentara
Nakon dugog puta, stigla sam u Slavonski Brod 10. siječnja. Iznenađujući mali grad, dočekao me otvorenih ruku. U njemu ću provesti dvanaest mjeseci kao volonter Europskog doma.
Ovdje su stranci rijetki pa je dolazak Marine Connan (druge volonterke iz Francuske) i mene, izazvao puno iznenađenja. Svi su bili zadivljeni što u gradu vide Španjolku i Francuskinju. Prvi dan lokalna nas je televizija došla intervjuirati. Sljedećeg smo tjedna imale gostovanje na radiju. Ljudi su stizali u ured upoznati 'strankinje koje su stigle'. Uslijedila su pitanja: „Zašto Slavonski Brod?", „Godinu dana?", „Što ćete raditi?". Većina je ljudi bila iznenađena i zabrinuta da će nam postati dosadno pa su govorili „Ah, dobro, barem ste u paru…niste same".
Međutim, posla ne nedostaje. Zajednica je veoma aktivna, a izlasci ne koštaju puno. Ulazak u klubove je besplatan! Lokalci podcjenjuju šarm ovog dražesnog grada koji pruža puno ljubavi.
Nakon šest mjeseci života u Slavonskom Brodu, utisci, naravno, nisu jednaki onima kakvi su bili kada tek stignete. Mislim da sada imam jasniju ideju lokalne kulture. Kada govorim o kulturi, automatski mislim na hranu. No, kako sam vegetarijanka, a nalazim se usred Slavonije, nemam baš puno o čemu pričati što se gastronomije tiče. Prehrana se temelji na mesu. Ono što mi se sviđa jest činjenica da ljudi cijene važnost konzumiranja lokalnih i domaćih proizvoda. Možda ću napraviti iznimku pa probati jednu od onih kobasica napravljenih od mesa sretnih i slobodnih gica.
Brođani su jednako dragi sada kao i prvog dana. Uvijek nude svoju pomoć te nam čak donose cipele otkad smo odlučile hodati bose gradom. Njihova velikodušnost dolazi prirodno i to je uistinu dirljivo, posebice zbog činjenice da su prilično stidljivi, ali i vrlo vrlo zahvalni na svemu što imaju.
Ipak, nije sve ružičasto. Kao biologinja, moram spomenuti nekoliko stvari koje me brinu. Najprije, zagađenost zraka. Kada se ujutro probudim i otvorim prozor kako bih udahnula svježi zrak, umjesto toga me osupne snažan i uporan val mučnog zraka. Drugi veliki gradski problem je sustav reciklaže. Nije mi jasno zašto se ljudi trude odvajati otpad ako na kraju sve završi na istoj hrpi. Kada bi sustav profunkcionirao kako treba, bila bi to velika motivacija Brođanima da smanje količinu otpada koji stvaraju, posebice plastike. I u Slavonskom Brodu odvajam bio-otpad koji ostane od voća i povrća u naš zajednički gradski vrt koji stvaramo. Još jedan problem je smeće koje prekriva kej i gotovo svaku prirodnu površinu.
No, nakon kratkog vremena prilagodbe, naviknula sam se na lokalnu kulturu i uklopila u novu okolinu. Kratke šetnje do posla, kupovina na Gradskoj tržnici gdje vježbamo naš vokabular ili ispijanje pića noću na klupama pokraj Save. Ovaj je grad miran, čak i vozači automobila rijetko rabe trubu, nevjerojatno strpljenje Hrvata ne ostavlja prostora za stres. To je uistinu inspirativno i nadam se kako ću s vremenom i ja poprimiti takav mentalitet. Život ovdje teče nekim drugim ritmom.
Uistinu se volim osjećati dijelom Slavonskog Broda i to je razlog zašto želim doprinijeti njegovoj dobrobiti i stanovnicima. Sigurna sam kako će se ljudi osvijestiti i što se tiče neželjenog ponašanja prema prirodi i njegova učinka te nam se pridružiti u akciji „Spasimo Savu", jednoj od naših ljetnih aktivnosti koje organizira Europski dom. Kontaktirajte nas kako biste sudjelovali u bilo kojoj od radionica, divili se moćnoj prirodi, učili nove jezike, stvarali proizvode vlastitim rukama. Volonteri su organizirali aktivnosti pune iznenađenja. Otkrivajte, zabavite se i opustite!
Izvorni tekst prevela i prilagodila: Željka Gavranović/SBplus