SLAVONSKI BROD - Hrvati, poznato je, nisu baš 'laki' za izlazak na ulice i napuštanje svoje 'comfort' zone. Dok su Francuzi i Hòngkonžani svijetu jasno i glasno pokazali kako se narod bori protiv promjena koje mu se nameću, Hrvatskoj i susjednim zemljama, većina prosvjeda prolazi nezamijećeno. No, slavonskobrodski prosvjetari, roditelji učenika Osnovne škole Milan Amruš te radnici Đurinih Specijalnih vozila, posljednjih tjedana pokazuju kako je vrijeme za promjene.

Nakon što su u četvrtak i petak svi oni, zajedno s ostalim Brođanima, podržali radnike Specijalnih vozila kojima opet kasne plaće, poručuju kako na ulice izlaze i sutra.

- Ponedjeljak. 14 sati. ĐĐ Specijalna Vozila. Budakova ulica. Rame uz rame s radnicima. Brođani i cijela Hrvatska uz Đuru! Obavit ćemo i predaju poklona. Svi koji ih nisu stigli u petak donijeti ispred zgrade Županije, mogu to učiniti u ponedjeljak. Mi ne mislimo da ćemo čokoladicama riješiti njihov problem. Znamo da su preponosni i preskromni. Znamo da traže samo svoje zarađeno i svoje dostojanstvo. Znamo da od svog teškog poštenog rada žele živjeti i hraniti svoju djecu. I zato smo uz njih, jer je to naša moralna dužnost. Ne trebaju nam prosvjetljenja od nekog 'tamo bitnog'. Narod kada daje, narod i ostaje uz njih. - poručila je Selena Šekuljica, jedna od organizatora grupe podrške 'Đurincima'.

Imam troje djece od 15, 13 i osam godina. Svi troje idu u školu, živi su i zdravi, hvala Bogu. Sam radim u obitelji i od moje plaće živimo nas petero. Mi radnici ne tražimo milostinju, ali se zahvaljujemo svima koji su stali uz Nas.

Na društvenim se mrežama ustao cijeli Slavonski Brod, a mnogi se Brođani bune kako ih 'veliki' mediji ignoriraju. Uistinu, propadanje brodogradilišta, čini se, bilo je puno 'zanimljivije' od potonuća Đure Đakovića (situacija, naime, nije teška samo u Specijalnim vozilima). Ipak, možda koja stvarna ljudska priča uspije dovoljno živo oslikati težinu situacije.

- Prije svega, hvala svima vama koji podržavate nas radnike ĐĐ SV u borbi za Naše plaće. Da... mi prosvjedujemo jer nismo dobili plaću za rujan, iako je danas zadnji radni dan u listopadu. Pazite, u 21. stoljeću, radnik u državnoj firmi ne dobije plaću. To ne da je sramota, to je KRIMINAL. Sada jedna za dementnog Premijera - dok si ti patio od demencije, moje radne kolege iz Specijalnih vozila su u tri smjene radili tenkove, krpali transportere, pravili kubure, odnosno, pomagali u stvaranju naše Zemlje. Dok si ti bio tamo negdje daleko, moj je Otac, s trojicom mojih Ujaka, branio ovu zemlju na novogradiškom ratištu. Ujak mi pogiba 8.1.1992. Otac 28.2.1992. Ja imam 9.5 godina. Kako mi je bilo u djetinjstvu, neću vas ni zamarati jer ne želim to ni najgorem neprijatelju. Svi vi koji ste odrasli uz oba roditelja, sjetite se svoga oca i majke i budite sretni što ih imate jer ja sam svog izgubio, a za što? Da sada, s 37 godina, radim u ĐĐ SV i ne dobijem plaću? Premijera namjerno oslovljavam s 'ti' jer bolje nije ni zaslužio. Imam troje djece od 15, 13 i osam godina. Svi troje idu u školu, živi su i zdravi, hvala Bogu. Sam radim u obitelji i od moje plaće živimo nas petero. Mi radnici ne tražimo milostinju, ali se zahvaljujemo svima koji su stali uz Nas. Mi hoćemo pošteno zarađene plaće da na miru možemo platiti račune, rate kredita te da nastavimo živjeti u svojoj zemlji za koju su se naši roditelji borili. I naša djeca imaju i svetog Nikolu i Božić. Ovo nije država za koju se ginulo, ovo poginuli branitelji, ratni vojni invalidi i mi nismo zaslužili. - radnik Specijalnih vozila, Mladen Lovaković, obratio se emotivnom porukom svima, putem grupe podrške na Facebooku.