SLAVONSKI BROD - „Halliwick terapija", „Halliwick koncept" ili, jednostavnije rečeno, oblik rehabilitacije i terapije u vodi, nešto je što se u normalnim okolnostima redovito provodi na slavonskobrodskim Gradskim bazenima.

-  Halliwick koncept rehabilitacijskog  plivanja u Slavonski je Brod došao preko naše hrvatske paraolimpijke Ane Sršen. Trener koji danas ima licencu za takvo plivanje je Brođanin Davor Lulić. Upravo zbog Davorove upornosti i odličnog sluha Uprave Gradskih bazena, danas brojimo 35+ članova, većinom djece s teškoćama u razvoju. Od 2019. godine postali smo Paraplivački klub Marsonia kako bismo djeci pružili što kvalitetniji i stručniji kadar ljudi. Članovi kluba uz trenera Davora Lulića inače su kineziolog i profesor tjelesnog, Ivan Bilić, budući doktor kineziologije, Ivan Holik i ja kao volonterka. Svi smo završili temeljni tečaj Halliwick-a i trebamo pristupiti završnom ispitu za trenera. Lijepa je informacija i ta da na Halliwick terapijskom plivanju brojimo i članove Kluba koji su isključivo volonteri i nesebično daruju svoje vrijeme kako bi pomogli djeci s teškoćama, kao i njihovim roditeljima. Raspon godina volontera je velik; između 20 i 65 godina. No, uvijek smo u potrazi za novim volonterima kako bismo jednako olakšali svim roditeljima i djeci obavljanje treninga jer nam je broj korisnika u rastu. Treninge u normalnim okolnostima održavamo svaki utorak i četvrtak. - za SBplus kazala je Maja Mišić, trenerica koja vodi skupinu djece s teškim oboljenjima koju smo kontaktirali nakon što smo na društvenim mrežama uočili njezin vapaj za ponovnim početkom normalnog treniranja s djecom i odraslima kojima je to sve na svijetu.

Prije korona-krize možda je bilo teško zamisliti koliko taj vid aktivnosti pomaže korisnicima, a većina Brođana na njih nije ni pomislila dok je, zaokupljena u vlastitim mislima, iščekivala popuštanje mjera. Kafići, frizeraji, trgovački centri,… svi su prethodni tjedan otvorili svoja vrata osim gradskih bazena. No, kada je prekjučer stigla vijest kako su i oni 'proradili' sreći nije bilo kraja. Ipak, na treninge će korisnici još uvijek morati pričekati jer nema jasnih odluka i uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u tom pogledu.

- Tema je više vapajna jer je toliko toga omogućeno, a još nisu poslane smjernice za rad u grupama na bazenu. Kako je to dio Halliwick koncepta terapije, smatram da se prioriteti (djeca s teškoćama) ne smiju tako zaboraviti. Mi u gradu Brodu imamo apsolutno najbolje mogućnosti za rad i podršku, rekla bih, apsolutno svih na razini Grada. Nakon pet godina postali smo i Klub pa imamo pravo voditi djecu na natjecanja u paraplivačkim disciplinama. Prije otprilike godinu dana pridružio nam se i prošle godine osnovani Klub Plavi cvijet koji okuplja djecu s autizmom i njihove članove obitelji, a radimo i s najtežim slučajevima osoba s mentalnim i fizičkim poteškoćama. Potreba je toliko velika da imamo i članicu u mirovini koja ima demenciju, ali s velikom upornošću pliva i vježba. Suprug je njezin njegovatelj jer gospođa gotovo ništa ne može obaviti samostalno, no plivanje je jedino što želi. Tako je kod mnogih od njih. Boravak u vodi, najljepši je dio njihova tjedna. - za SBplus kazala je skromna Maja koja je u prvi plan željela staviti iskustva roditelja.

U nastavku ih prenosimo, s nadom da će mali i veliki uskoro ponovno zaroniti u vode Gradskih bazena koje za neke od njih, doslovno, znače život.

Što kažu roditelji?

„Plivanje našoj djeci znači puno. Poznato je da u našem gradu nema puno aktivnosti za djecu s težim invaliditetom i presretni smo što imamo plivanje po Halliwick konceptu. Tu se djeca druže, a i mi roditelji te imaju aktivnost koja koristi njihovom fizičkom i mentalnom razvoju. U ovo vrijeme koronakrize našoj je djeci, kao i svoj ostaloj, oduzeto apsolutno sve, samo što oni to puno teže podnose jer ne razumiju situaciju. Tužni su, nesretni i isfrustrirani i to je jako loše po njihovu psihu. Istina je da su oni rizična skupina i da treba puno više opreza kada su naša djeca u pitanju, ali isto tako treba znati da im činimo veliku štetu neprestanim boravkom kod kuće, oni tako nisu zadovoljni. Mi roditelji želimo samo vidjeti sreću i osmijeh na njihovom licu, a plivanje je na popisu pod brojem jedan za njihovu sreću i fizičko zdravlje." (mama Katica Kolaković)

„Nama bazeni jako nedostaju, jer Ana van škole nema prijatelja, a na bazenima smo pronašli antistres terapiju, druženje bez predrasuda,… iako nam je dosta daleko jer putujemo do bazena 15 kilometara. Ana me posljednjih tjedana više puta pitala za plivanje, nadam se skorom druženju, torba je spremna za pokret." (mama Antonija)

„Majka sam bolesnog dječaka koji boluje od spastične tetrapareze. Stopostotni je invalid. Nije jednostavno gledati svoje dijete kako bespomoćno ne može ništa sam. Kako bismo svome sinu olakšali život koliko je god moguće, uključen je u fizikalnu koju provodimo kod kuće. U programu je terapijskog plivanja jednom tjedno što mu uvelike olakšava pokretljivost i opuštenost mišića. Sve se održava na Gradskim bazenima u Paraplivačkom klubu Marsonia uz naš stručni tim i volontere kojima smo od srca zahvalni. Tu se rađa jedna posebna ljubav. Ljubav dobrote. Ovim putem želim ukazati svima da imaju sluha i razumijevanja za osobe s invaliditetom. Zajedno možemo učiniti mnogo kako bi njihov život bio što kvalitetni." (majka Lucija Dobraš)

„Moja Gloria stalno pita kad će plivanje. Za nju je to i više od same rehabilitacije. Teško je objasniti." (mama Dragica Biličić)