U samo nekoliko sati, Marin je od zdrave i ultrazaposlene mlade osobe postao nepokretni bolesnik, potpuno ovisan o tuđoj pomoći. Bez volje i energije koju posjeduje danas ne bi mogao ispijati kavu na slavonskobrodskom korzu. No, put do potpunog oporavka je dug, a Marinov je san da ponovno bude onaj stari.
SLAVONSKI BROD - Prije dvije godine, danas 39-godišnji Marin Ivezić, poznati slavonskobrodski fotograf i mladi poduzetnik, živio je, kako se to popularno kaže 'sto na sat'. Bez ikakvog prethodnog upozorenja i najave, sve se promijenilo u samo nekoliko sati. Zbog dijagnoze, točnije, komplikacije s kavernomom iza leđne moždine za koji nije niti znao, ostao je potpuno nepokretan. Da bi na današnji dan s nama sjedio na kavi, na osunčanom slavonskobrodskom korzu, morao je učiniti puno toga. Prvenstveno - narugati se klasičnoj medicini koja je odmah u startu rekla da za njega i njegov napredak nema šanse. Marin na takvu prognozu nije pristao te je punih pet mjeseci neumorno radio kako bi ponovno napravio - jedan korak. I samim time što je preživio postao je jedinstven slučaj u svijetu, a danas postoji šansa i za puno više. Odavno je Marin i sebi i drugima dokazao kako je oporavak moguć.
Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS
Moguć, ali itekako skup. Iscrpivši do danas 40-ak tisuća eura vlastitih sredstava i oko 20-ak tisuća eura koje su za njega dosad prikupili obitelj i prijatelji, došao je pred nešto što on, tvrdoglav i uporan, promatra tek kao još jednu prepreku koju će savladati. Nakon što je jučer na društvenim mrežama pozvao ljude u pomoć i zamolio pomoć u donacijama za daljnji oporavak, Slavonski se Brod dignuo na noge, a u pomoć su priskočili i mediji - kako bi glas došao do što većeg broja ljudi. Jer - vremena je malo, a cifre su ogromne.
- Riječ je o tretmanu na Tajlandu koji se zove 'Stem Cell'. Riječ je o ugradnji 200 milijuna jedinica u leđnu moždinu. Pojednostavljeno rečeno, nedostaje mi dio leđne moždine. Taj bi tretman trebao popraviti moju motoriku i osjet koji sam izgubio u cijelom tijelu. Komunicirao sam s prijateljem kojeg sam upoznao u Lipiku na liječenju, a koji je to već prošao. Rezultati su jako dobri. Od toga da se jedva micao, došao je do toga da samostalno radi vježbe, pokreće sve dijelove tijela. Rekao je da trebam ići što prije. Videopozivom sam razgovarao s liječnikom, dostavio klinici nalaze i zakazali smo termin. Rekli su da postoji jako velika mogućnost povrata osjeta, motorike, balansa,... te da će pokušati 'gađati' točno mjesta najveće ozljede leđne moždine. Ostajem tjedan dana za taj dio, uz dva dodatna tjedna za elektrostimulaciju mozga, živaca i ostalog. - opisuje nam Marin.
Njegova objava na Facebooku već je pokrenula lavinu dobrote, no veliki iznos treba skupiti za nekoliko dana jer Marin želi na vrijeme (utorak/srijeda) uplatiti 40 tisuća eura privatnoj klinici na Tajlandu za prvi tretman.
- Ljudi se iznenade kad me vide i često komentiraju kako izvrsno izgledam. No, moje je stanje trenutno na 1-2 posto ukupnog normalnog stanja. No, drugi to ne vide. Balansiram svime na drugačiji način. Svaki dan pokušavam pomaknuti granicu. Ne prođe dan, a da ne vježbam po pet sati. Bez dana odmora... Stalno nešto radim i ne dopuštam si korak unatrag. - govori nevjerojatno uporni i pozitivni Marin.
Do stanja u kojemu je danas nije ga doveo hrvatski zdravstveni sustav jer isti od takvih pacijenata odmah diže ruke odnosno ne podrazumijeva nikakav oblik stručne i potrebne pomoći koja dovodi do napretka.
- Za 17 tjedana neurorobotike na Glavić klinici koja me, hvala Bogu, dignula na noge, trebate oko 60 tisuća eura. Teško je na ovakav način tražiti pomoć, ali riječ je o ogromnim iznosima. I uz skupljeno sam svjestan da ću i dalje morati uložiti jako puno svojih sredstava. Ne znam koliko će mi tretmana trebati. No, odaziv mojih Brođana je za mene očekivan. I kad ih nisam pitao, pomagali su. Prijatelji su radili turnire, donacije, donosili novce kući,... S durge strane, upoznao sam dečka iz Slovenije kojemu država plaća 12 tjedana rehabilitacije u Glavić klinici. Dakle, sve što nemaju u svojoj državi i što ne pruža slovenski zdravstveni sustav, oni svojim državljanima financiraju bilo gdje u svijetu. To je ogromna razlika. - govori Marin.
Nasreću, riječ je o Brođaninu koji nije rezignirano prihvatio svoju dijagnozu nego se uhvatio ukoštac s problemima. Njegova priča ne samo da zaslužuje podršku svake osobe koja je čuje, nego i inspirira sve one koji se nalaze u sličnoj situaciji.
