SLAVONSKI BROD / SLOBODNICA - Ivan Čavčić (nekad Brođanin, danas Slobođanin), u ožujku 2024. godine, teška je srca, ali svjestan bezizlaznosti situacije, pristao na ponudu Radio Slavonije i PlusPortala da zajedničkim snagama provedu akciju kojom će njemu i dvjema sestrama za koje je preuzeo brigu nakon smrti oba roditelja, omogućiti dostojanstven život.

'Želim im pružiti dom kakav zaslužuju'

Nakon smrti oba roditelja, mladić preuzeo brigu o maloljetnim sestrama

Cilj je bio do zime preseliti iz trošne ruševne kućice u slavonskobrodskoj Krešimirovoj ulici. No, za taj je poduhvat bilo potrebno urediti kuću u Slobodnici koju je Ivan kupio na kredit. Uz svakodnevne troškove, skrb o sestrama u svakom smislu, dodatna dva kredita koja su ostala iza roditelja te jedan kojim je hrabro kanio promijeniti sudbinu svojih sestara, cilj se činio nedostižnim.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Ivan, zaposlen mladić te cijenjen i vrijedan radnik, progutao je ponos i dopustio nam da u njegovo ime zatražimo pomoć dobrih ljudi. 

- Novac ne želim. Ljudi mi mogu pomoći u rukama i materijalu. To je dovoljno. - inzistirao je Ivan. No nebo je očigledno imalo velike planove. Eksplozija dobrote pokrenuta nakon javne objave Ivanove priče na PlusPortalu, iznenadila je sve uključene i brzo otklonila bojazan od podbacivanja ili neuspjeha akcije. 

PlusPortal

Svatko je tako dao ono što je htio i mogao. A rezultat? Naš hrabri trojac ovu će zimu provesti u svom novom, potpuno uređenom, domu u Slobodnici. Zbrinuti su i sigurni, imaju sve što je potrebnoa, a Ivan je miran jer ima dovoljno sredstava i za školovanje sestara u godinama koje dolaze.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Uz kuću je počeo graditi i radionicu te već smišlja kako će u tom prostoru dalje raditi i zarađivati za sve što je potrebno njemu i sekama.

Ilustracija. Foto: Ž.G./PLUS

Ohrabren i osnažen ljudima velikog srca, i sam je odlučio pomagati kroz rad i djelovanje Udruge Samo Slobodnica. Već je odradio i prvo volontiranje u susjedstvu - na Adventu u Slobodnici. Svi su ga prihvatili kao da je u njihovom selu oduvijek.

- Naši roditelji bili bi ponosni i sretni. Teško je pronaći riječi kojima bih zahvalio stotinama ljudi koji su se uključili i pomogli. Ja sam samo želio učiniti najbolje za svoje dvije sestre i u jednom trenutku sam zapeo, sam više nisam mogao ni znao kako naprijed. Bez tog snažnog vjetra u leđa, ne bih uspio. No, moram posebno zahvaliti onima koji su, uz dvije koordinatorice akcije, od samog početka bili uz mene. To su žitelji mjesta koje danas zovem svojim. Članovi Udruge Samo Slobodnica na mom su krovu bili prije no što je akcija uopće postala javnom i uz mene su ostali do posljednjih radova u kući. Presretan sam. Ne postoje riječi dovoljne da pokažem svoju zahvalnost. Nadam se da ću imati priliku sve to nekomu vratiti. - kazao je Ivan, u svom stilu nesvjestan da je društvo to koje je dužno njemu jer se odlučio nesebično pobrinuti za svoje sestre - i ne prepustiti ih sustavu socijalne skrbi, udomiteljskim obiteljima ili domovima za nezbrinutu djecu.

Mada je teško obuhvatiti sve koji su se proteklih devet mjeseci javljali, pomagali, donirali, radili,... u nastavku donosimo popis onih kojima je Ivan najzahvalniji.