POŽEŠKI biskup Antun Škvorčević u svojoj uskrsnoj poruci predstavlja Isusovo ozdraviteljsko djelovanje i piše: "Evanđelje svjedoči da je Isus u pristupu različitim ljudskim nemoćima ozdravljao i one koji su bili uzeti, paralizirani. Evanđelist Matej bilježi kako su neki ljudi jednoga takvog čovjeka donijeli pred Isusa, tražeći da ga izliječi od tjelesne bolesti. No, razgovor s pismoznancima o njegovu zdravstvenom stanju Isus uzdiže na višu razinu kojoj je polazište vjera te sveti pisac kaže: „Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: 'Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!'" (Mt 9,2). Umjesto da ga izliječi od fizičke bolesti, Isus mu najprije oprašta grijehe, čini ono što oni od njega ne traže, te tako očituje da je grijeh duhovna paraliza, teža od fizičke, čije izlječenje traži vjeru u njegovu osobu. Zanimljivo je da u navedenom događaju nije govor o bolesnikovoj vjeri, nego o vjeri onih koji su ga donijeli pred Isusa i o kojoj ovisi ostvarenje njegova djela na paraliziranom čovjeku. Nakon rasprave s pismoznancima i uvjeravanja da on ima božansku vlast na zemlji otpuštati grijehe, Isus poziva uzetoga: „Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" Evanđelist bilježi: „I on usta te ode kući" (Mt 9,6-7). Što se to zaista zbilo s uzetim čovjekom? Bolesnik je bio fizički izliječen, sposoban uzeti nosiljku i otići kući u kojoj je živio. Međutim Isusovo otpuštanje grijeha upućuje na to da je njegovim zahvatom bolesnik osim fizičkog ozdravljenja ustao iz svoje prikovanosti za sebičnost, izliječen od duhovne paralize, bio osposobljen krenuti u kuću Očevu, cilju i smislu našeg postojanja, postići cjelovito zdravlje.

Biskup se potom usredotočuje na značenje riječi "ustani" koju Isus upotrebljava kad nekoga ozdravlja te kaže: "Promotrimo pomnije višestruku Isusovu upotrebu riječi "ustani", kako bismo još bolje otkrili slojevitost onoga što je on ostvario na uzetome. Ponajprije, nekoliko nam evanđeoskih primjera pokazuje kako Isus potiče ljude da ustanu iz svoga bolesnog fizičkog stanja. Osim poziva upućena spomenutom uzetom čovjeku, među ostalim on kaže bolesniku s usahlom rukom „Ustani i stani na sredinu!" (Lk 6,8), a bolesnika na kupalištu kod Ovčjih vrata u Jeruzalemu potiče „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" (Iv 5,8). Taj isti poziv, ali sa značenjem uskrišenja od mrtvih, Isus upućuje umrloj kćerki nadstojnika sinagoge kojoj kaže „Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" (Mk, 5,41; usp. Lk 8,54), ili umrlom sinu majke udovice iz Naina: „Mladiću, kažem ti, ustani!" (Lk 7,14). Povratak u život navedenog mladića i djevojke nije uskrsnuće, nego uskrišenje u ovozemaljski način postojanja, gdje oživljene osobe još jedanput čeka smrt. No, ono je naznaka uskrsnuća prema kojem Isus ide putem svoje muke i smrti na križu. Kad Isus jednome od desetorice gubavaca, koji mu je došao zahvaliti za ozdravljenje, kaže „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17, 19), obznanjuje razinu života koja nadilazi fizičko zdravlje. Postaje jasno o čemu se radi kad on glagolom „ustati" označava svoje uskrsnuće. Isus tumači učenicima da će biti ubijen i za tri dana „ustati" (Mk 9,31;10,34), ili „ubit će ga, ali on će treći dan ustati" (Lk 18,33). To pokreće učenike da se zapitaju: Što znači to njegovo „od mrtvih ustati"? (Mk 9,10). Dvojici na putu u Emaus on će protumačit da u Pismu stoji: „Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih" (Lk 24,46). Sve nam navedeno svjedoči da riječ „ustati" Isus upotrebljava za ozdravljenje od fizičke uzetosti. Pored toga on tim glagolom opisuje povratak određene umrle osobe u ovozemaljski način postojanja i konačno tim terminom naziva svoje uskrsnuće. Sva tri spomenuta značenja međusobno se prepliću i nadopunjavaju te je u fizičkom ozdravljenju na svoj način prisutno duhovno izlječenje a u uskrsnuću čovjek je i tjelesno ozdravljen. Kad Gospodin bolesnog poziva da vjeruje, te ga svojim zahvatom čisti od grijeha, smješta ga u uskrsni dinamizam, na razinu svoje pobjede nad smrću, ostvaruje posvemašnju čovjekovu obnovu."

U posljednjem dijelu Poruke biskup Škvorčević navodi što kršćanin konkretno može učiniti s Isusom Kristom u hrvatskom negativističkom društvu te piše: "Isus Krist je ustao iz groba, pobijedio smrt te kršćanin nije osuđen biti dionik nemoći općeg hrvatskog stanja. Svima koji se nalaze u bilo kojem beznađu želio bih na Uskrs poručiti: S Isusom Kristom se može i preko groba! Isusov „ustani" upućen je svakome od nas te mu odgovorimo obnovljenom vjerom i omogućimo da ono što je s nama započeo u krštenju nastavi ostvarivati u našoj svakodnevici. Pomozimo djeci i mladima, napose pripravnicima za prvu svetu pričest i svetu potvrdu da budu čvrsti na putu vjere. Dopustimo Pobjedniku nad smrću da snagom svoga Duha uđe u sve naše nemoći, svojom pobjedničkom ljubavlju po sakramentu pomirenja izliječi našu ranjenost grijehom a u svetoj nas misi hrani kruhom besmrtnosti. Budimo ljudi koji u Hrvatskoj nisu žrtve negativnosti, jer nas obasjava svjetlo slavno uskrslog Krista, ispunja njegov mir koji unosimo na sve razine našega društva. Upravo zbog Isusova djelovanja u nama isplati se u Hrvatskoj živjeti i može puno dobra učiniti. Ispunjeni njegovom uskrsnom energijom svjedočimo novoga čovjeka u obitelji i društvu, te vlastitim inicijativama dajmo doprinos općem napretku naše domovine."

Biskup završava Poruku riječima: "Još bih spomenuo: Kad netko fotografira, redovito nas poziva da se nasmiješimo te budemo lijepi na slici. Ne zaboravite da je u uskrslom Gospodinu zasjala puna ljepota uspjelog čovjeka, oslobođena zla i smrti, te vas pozivam: Nasmiješite se, Uskrs je!"