Iako je Tijelovo državni praznik, veoma mali broj (ne)vjernika zna zašto je taj blagdan toliko bitan da je proglašen neradnim danom. Don Antonio Čutura, župnik u Župi svetog Ilije Proroka u bosanskohercegovačkom Brodu, za SBplus pojasnio je značaj današnje svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove te otkrio koji bi smisao današnjeg slavlja uistinu trebao biti.

Tijelovo "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." (Iv 6, 51)

Jedna od četiri zapovijedane svetkovine u katoličkom kalendaru poznata je pod imenom Tijelovo. Pun naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Osim Tijelova zapovijedane svetkovine su: Božić, Svi Sveti i Velika Gospa. Slavi se uvijek u četvrtak nakon „Presvetog Trojstva" ili 60 dana nakon Uskrsa.

Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom trenutku, kao jedinorođeni Sin Božji, postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom, u njegovim žilama teče ljudska krv. „U svemu jednak, osim u grijehu” - reći će sveti Pavao o njemu.

Po rukama svećenika i Isusovom nalogu s Posljednje večere (Sveti četvrtak) te zazivom Duha Svetoga, događa se transsupstancijacija (pretvorba). Kruh se pretvara u Tijelo Kristovo, a vino u Krv Kristovu.

Na današnju svetkovinu se sjećamo kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak! Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus upravo na Posljednjoj večeri u znakove kruha i vina koji, snagom njegove riječi, postaju Tijelo i Krv Kristova,odnosno, sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog. A kao čovjek da ima tijelo kao i mi. Ljudsko je tijelo dar, a isto tako obdareno mogućnosti da se daruje i razdaje. Na sve to mislimo dok gledamo podignutu hostiju, dok klečimo pred svetohraništem, dok se svečano nosi pokaznica s Presvetim, dok primamo pričest. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi; to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno.